|
 - Zajedno smo spavali u jednom krevetu nas petero braće u našoj staroj kući u zaseoku Lozo. I onda tamo davne 1947 od kuće je prvi otišao drugi brat po redu Luka sa samo 13 godina. Otišao u svit, u daleku Australiju. Sedam godina poslin napustio je kućno gnjizdo i najstariji Milan i otisnuo se isto u Australiju. Ante, Miro i ja ostali smo u Poljicima, i onda nakon nekog vremena svak na svoju stranu, ali smo ostali u Hrvatskoj, a ja sam jedini i najmlađi osta čuvat čaćinstvo u Poljicin. Ovo su riječi najmlađeg od petorice braće Lozo iz zaseoka Loze u Imotskim Poljicima,koji su se na blagdan svoje nebeske zaštitnice svete Ane našli zajedno nakon punih 58 godina na pradjedovskom ognjištu.
Nije ih iznenadila naša posjeta, jer cijelo selo i Imotska krajina pričaju o ovom jedinstvenom susretu. Za zajedničkim obiteljskim stolom pomiješan i smijeh i radost, ali naviru i suze. Posebno Luki, koji je u Melbournu napravio dobar biznis. Jedan je od najuglednijih Hrvata u tom gradu, nositelj i organizator prvih konkretnih pomoći u vremenima kada se stvarala Hrvatska država. - No sada je to prošlost, ali mi ostaje ponos kada sam tamo devedesetih gledao u Melbournu redove imoćana, kako čekaju za uputit pomoć domovini. Sada sam sretan i puna mi je duša da sam vidio svoju braću, veli Luka očiju punih suza.
-Dopisivali smo se, tek pošteno otkako je Hrvatska samostalna država. Prije nam to nisu ni dali, pitali su kome i zašto pišemo, šta u Australiji rade Milan i Luka. No veze između nas petero braće nikada nisu prekinute. Dolazili su za svetu Anu, bilo bi nas dvoje, troje,ali nikada svi zajedno. Ovo je veliki dan za sve nas, riječi su Ante Loze,koji je ostao u Imotskom u kući koju je još prije drugog svjetskog rata sagradio njegov otac Mate Mirko ugledni imotski trgovac. -Ja sam ostao u Splitu i svako malo skoknem u rodna Poljica kod svoga Srećka. Vidim i čujem Antu ali sada zajedno smo i s Milanom i Lukom. Puno mi je srce veli Miro.
-Davne 1987. godine Milan je prvi put nakon 33 godine došao u ondašnju državu. Bio je u svojim Poljicima, kaže nauživao se čistog zraka i domaće hrane, pa opet u Australiju. I sada drugi put i nije htio doći dok se sva braća nisu dogovorila da će za svetu Anu biti u svom zaseoku. I Milan i Luka ugledni su Hrvati u Melbournu, ostati će još neko vrijeme, jer su im djeca i unuci tamo, Ante , Miro i Srećko su umirovljenici u Hrvatskoj.
-Ma znadete ostat će mi Milan i Luka sve do desetog miseca, mogu koliko god žele, e da oće za stalno to bi najviše volio. I onda ih moram svu četvoricu natrat da opet legnemo zajedno u onoj staroj kući kojoj smo se toliko radovali. Gledali smo svak svoju zvizdu na nebu i svaka nas je odvela na svoj dio svita. A sada smo tu, za blagdan naše svete Ane, ma koliko malo trajalo ovo naše bratovanje, silno smo sretni, veli nam najmlađi Lozo Srećko,pravi domaćin jednog neobičnog susreta braće nakon punih 58 godina.
 |
