Poludjeli skokovi švicarskog franka, koji su itekako uzdrmali monetarne sustave mnogih zemalja Europe, još uvijek su glavna tema dana, kako onih koji vode ovu državu, bankara, tako i ponajviše građana koji su na bilo koji način drastično oštećeni. Neki od njih su na rubu egzistencije, najavljuju se prosvjedi, traži se intervencija države.
Kada bi se opisala atmosfera uzrokovana povećanjem franka, mogla bi se opisati kao katastrofična.
No, je li sve to tako crno?! Nije. Ima i onih kojima je povećanje tečaja franka preko noći donijelo osmijeh na licu, ali također i dobru svotu novca. Ni prstom mrdnuli nisu, a na njihove račune jednostavno je došao novac. Kao da je s neba pao. To su oni koji su imali svoju ušteđevinu u francima i oni koji primaju mirovinu u toj valuti
Upravo ova dva raspoloženja doživjeli smo u malom Rastovcu u općini Zagvozd. Mjesto je to uz tunel sveti Ilija, a poznato i po tome da iz svake kuće ima bar jedna osoba na radu u inozemstvu. I to ne bilo gdje, već točno u Švicarskoj.
Nema kuće, primjerice, u zaseocima Dedići, Varkaši, Stanići, a da netko nije bio, ili je još na radu, u Davosu, Ženevi, Zurichu, St.Gallenu i drugim gradovima te razvijene zemlje. Cijelo selo zna za Švicarsku i nema toga mještanina koji bar jednom nije bio u toj zemlji. Nažalost, ali čini se njihovu radost, mnogi su i ostali gore, ponajprije djeca i unuci onih prvih koji su otišli raditi i osjetili red, rad i disciplinu.
U kišom naškropljenom selu susrećemo tri umirovljenika koji su većinu svoga radnoga vijeka odradili u Švicarskoj: Ivan Varkaš (61), Stipe Dedić (68) i Mirko Dedić (87). Tema , dakako, franak i sve što se događa oko njega. Svakako i dva različita raspoloženja.
I dok je u Ivana osmijeh od jednog kraja lica do drugog , a od komentara ne možeš doći ni do riječi, dotle su Stipe i Mirko tihi, temi pristupaju s dosta opreza.
-A zašto se ne bi smijao. Lipo, priko noći mi se povećao moj devizni konto. Bio pametan pa ostavio penziju u Švicarskoj, obračunava se u francima. Tamo su mi i dica, pa mi je otići gori, k’o otići priko tunela u Makarsku, govori nam Ivan vadeći nešto franaka što su mu ostali po džepima,kako bi se s njima fotografirao.
-Evo ih vidite koliko sada vride,a bojim se kako je franak počeo rasti da će doći do deset kuna.-
-Ajde, neće valjda veli Stipe, koji svoju mirovinu prima u eurima.
-Nisam ja tako tio primati,već kada sam dobio rješenje o mirovini, Švicarci odmah pribacili franak u euro. I eto izgubio sam,gubim,a što ću, fala Bogu, nismo gladni ni žedni, samo da zdravlje bude u redu. Nego, jadni oni ljudi s kreditima, k’o će to vratiti. Đavliji je to narod. Leži brate na zlatu, tamo ti je sve ko po špagu. Da si s nekim najgori neprijatelj, taj će ti prvi prijaviti policiji ,da ti je neko taknuo ogradu od dvorišta. Red, rad i disciplina, svaka kuća je policajac,mogu šta oće,priča Stipe.
-Ima Stipe pravo, reda i discipline,koliko hoćete, veli stari Mirko Dedić,koji također švicarsku penziju prima u eurima.Tako vam je to,ako ste se odjavili i ne plaćate gore porez,odmah se oni ograde i prebace vam u ovu europsku valutu.Kako je, tako je, ja sam stariji,pa i ne gledam baš toliko tragično, no slažem se sa Stipom,oko toga,kako će naši jadni ljudi koji imaju vezane kredite,priča ne baš odveć raspoloženi Mirko.
-Zašto se ne bi smija,ja njima plaćam porez,sve što triba.Brate uredna zemlja,bogata, mogu šta oće, dignit će ga oni još više.Dica su,dva sina su mi gori,a srce u Rastovcu,ali šta ću,malo san gori,malo ode.U invalidskoj sam penziji,dobra brate nema što, opa su tu i životna osiguranja.Moga sam i ja kazati,idem se odjaviti pa bi mene isto opatrnulo po đepu ,nego ostavio sam gori konto i idu mi franci.A šta ti je skoknuti do Švicarske, ko na našu Butigu u Zagvozd na piće, veli razdragani Ivan.
-Ma nije to ništa što govori Ivan, znam ja neke naše koji su ostavili štednju u švicarcima. Brate, priko noći zaradili ko da su pet godina radili u Švicarskoj.To je pravi posa, reče nam Stipan Dedić.
-A, zapišite vi i ovo, ,reče nam za kraj stari Mirko.
– Sve je to politika, gdje vam se god radi o novcu, tu je i politika, pa eto im tamo, neka ga dižu i spuštaju ,neće uzdrmati ovaj narod.
-A Ivan Varkaš, mora dati završnu riječ.
Piši kume, tako ti je u životu,takav ti je život.Neko se smije, neko plače,nekome dobro, nekome nije.A šta ja tu mogu.Razumi druge, raduj se svome i tako ti je to. Ja ti nisam kume sada na tečaju zaradio silne novce,ali znam neke naše koji su priko noći dok su spavali zaradili 10, 15 pa i 50 tisuća eura. S blagoslovom im bilo, reče nam nasmijani Ivan.
OKVIR:
Kontaktirali smo i jednu Imoćanku koja je dugi niz godina radila u Švicarskoj.Podebelu štednju ostavila je u švicarskim francima i preko noći zaradila za naše prilike silan novac.
-Molim vas ne bi da mi spominjete ime.Jeste, preko noći smo zaradili dosta novca,. Nismo ni prstom mrdnuli,jer nam je štednja u francima.Ali nemojte ni inicijale stavljati, molim vas, znadete kakva je situacija kod nas.Dolaze ljudi na vrata pitati za kruh,za jelo,znamo da im je teško.Pomognem koliko mogu,ali zaista ovakva socijalna situacija kod nas je katastrofa.Jadni ti ljudi kojima je povećanje tečaja franka nanijelo ogromne gubitke, reče nam sretna Imoćanka.
