1
31

Žive u džungli, ali znaju gdje je Imotski

pleme-s1_761151S1Dok su pripadnici plemena Mursi u Etiopiji, koje su pohodili u dva navrata u sklopu svojih afričkih ekspedicija, na njih ostavili dojam vrlo neurednih, prilično agresivnih i često alkoholiziranih ljudi, dvojica fotografa i pustolova – Vedran Vidak (41) iz Prološca i Goran Jović (37) iz Vinjana Gornjih – kući su ponijeli sasvim oprečne dojmove o članovima plemena Mentawai s kojima su upravo proveli desetak dana u džunglama Indonezije.

U Hrvatsku su se vratili s mnoštvom fascinantnog materijala od kojeg već slažu izložbu, a zahvaljujući snimatelju Igoru Kneževiću, koji ih je pratio još od prvih priprema za ovu avanturu, gledatelji IN magazina na Novoj TV moći će u četiri reportaže od po 10 minuta doživjeti dio njihove pustolovine.

Ipak, svoj rad su premijerno odlučili predstaviti najdražem im dnevnom listu – Slobodnoj Dalmacijikoja donosi priču o njihovu susretu s plemenom koje je zbog geografske izoliranosti ostalo gotovo potpuno netaknuto modernom civilizacijom, a u sutrašnjem izdanju pročitajte o njihovu usponu na vulkan Ijen na otoku Javi, gdje su opčinjeni fenomenom plave vatre umalo izgubili glave zbog otrovnih sumpornih para.

– Članovima plemena Mentawai djeca su na prvom mjestu, pa makar živjeli u prašumi, daleko od svih blagodati suvremenog života, ona su uvijek čista i uredna, a u deset dana, koliko smo proveli s njima, gotovo da nismo čuli plač nekog djeteta. Higijena je u njihovoj kulturi iznimno važna. Stoga se kupaju svakodnevno te ukrašavaju svoje tijelo cvijećem jer vjeruju da samo čist i mirisan čovjek može postići balans duha i tijela, odnosno očuvati svoje zdravlje.

U tom kontekstu nismo ostali iznenađeni da im se baš losion za tijelo najviše svidio od svih darova koje smo imali za njih – iznosi prve dojmove Vedran. Ipak, muški članovi plemena, napominje, strogo paze da im se na kiši ili u močvarnim predjelima ne smoči intimna zona, odnosno testisi, kako ne bi ugrozili budućnost svoga klana.

Upravo zbog toga, fizički uvijek spreman Goran, a kako i ne bi bio kad posjeduje diplomu splitskog DIF-a, morao je na leđima nositi šamana Salomona tijekom njihovih istraživanja otoka Siberuta kada bi voda postala preduboka.

siberut-460_761154S0

Siberut je inače najveći otok otočja Mentawai koje se proteže uz zapadnu obalu Sumatre, a zbog golemih valova, često dvostruko većih od trajekta, u posljednje vrijeme privlači surfere iz cijelog svijeta.

– Zanimljivo je da se u plemenu Mentawai ponajprije muškarci bave odgojem djece. Žene, pak, love rakove i ribu, dok je totalni tabu njihovo sudjelovanje u lovu na velike životinje, pa čak ne smiju prisustvovati ni izradi otrovnih strelica. Kuće grade i jedni i drugi, s tim da su žene zadužene za pletenje krovova od bambusova lišća.

Za razliku od srednje škole u Imotskom, gdje krov sportske dvorane prokišnjava zadnjih 15 godina, krovovi od bambusova lišća plemena Mentawai sto posto su efikasni – govori nam profesor tjelesnoga Goran Jović.

Vedran Vidak, inače profesionalni fotograf, fasciniran je suživotom ovih ljudi s prirodom. Od prašume su, veli, napravili svoj vrt, a od životinja svoju braću i sestre.

– Ne love iz sporta, uzimaju od prirode samo onoliko koliko im treba, a za svako posječeno drvo zasade novo kako bi se održala ravnoteža. Kad ubiju životinju, održavaju ceremonije da zahvale njezinu duhu, a u spomen na plijen čuvaju i njihove lubanje u domovima – kazuje nam Vedran.

Zemlju dijele s brojnim biljnim i životinjskim vrstama, od kojih neke s pravom čovjeku mogu utjerati strah u kosti, poput sumatranskog tigra, kraljevske kobre ili udava. No, gdje je problem, tu je i neko rješenje.

– Pri susretu s udavom, kako su nas podučili, najbolje se uhvatiti za neko veliko stablo jer u tom slučaju zmija ne može napraviti kompletan stisak – objašnjava nam Goran.

Prema legendi, znanja plemena Mentawai došla su od siročeta imena Maligai, koji je postao njihov prvi šaman, tumači Goran. A osim toga kako izgraditi tradicionalnu “uma” kuću ili izraditi otrovne strelice, on je pleme podučio i mnogim znanjima o ljekovitom bilju.

siberut_5-460_761157S0

Njihovu blagodat iskusio je i naš sugovornik iz Vinjana Gornjih, i to u dva navrata. Jednom kad su ga napale pijavice, a drugi put kada se porezao na čavao. Uz pomoć ljekovitog bilja, rane su mu brzo zaliječili pa je ubrzo bio spreman za nove avanture.

Među biljkama posebno mjesto u kulturi ovog plemena zauzima palma sago, zahvaljujući kojoj nikada nisu bili gladni, te duhan. Pušenje im je neizostavni dio dnevnih rituala, pa te duhanom nude čim uđeš u nečiji dom. Sjesti, odmoriti se i zapaliti jednu, omiljena im je razonoda, kao da i oni znaju za onu – vrag odnija prišu!

– Ovi ljudi ne poznaju koncept vremena kao mi. Razlikuju tek dan od noći. Kad ih upitaš za godine, samo se nasmiju. Svako imenovanje im se svodi na dvije kategorije: mlad ili star – kazao je Vedran za Slobodnu Dalmaciju.

 

IZVOR: Jutarnji list

Print Friendly, PDF & Email

Prikaži komentare

Još nema komentara

Komentiraj

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com