Prema autentičnim povijesnim dokumentima, tradicija organiziranih pokladnih povorki u Imotskom duža je od 150 godinaDiljem Hrvatske postoje brojni krajevi s dugom i bogatom poviješću, a koja je vezana uz poklade i pokladne običaje. Imotski je također jedno od takvih mjesta koje gaji dugu i opsežnu tradiciju pokladnog naslijeđa. Prema autentičnim povijesnim dokumentima, tradicija organiziranih pokladnih povorki u Imotskom duža je od 150 godina, što predstavlja značajnu kulturnu i povijesnu baštinu.
Običaji pokladnog vremena, zasigurno su u Imotski došli s potomcima nekadašnjih Mlečana, dok su oni, u značajnom broju, još boravili u ovim krajevima. Nakon početne imitacije takvih pokladnih običaja, maškare ili kako se u Imotskom jednostavno zovu “mačkare”, ubrzo su usvojili i prihvatili i neka autentična obilježja. Inače, u uvriježenom shvaćanju termina pokladnog vremena, njime se označava razdoblje iza blagdana Sveta tri kralja (6. siječanj) i traje sve do početka Korizme. Dovoljno je to vremena za sve maske, lica i naličja ove stare tradicije.
Zanimljivo je, kroz povijest, pratiti neka od obilježja, koja su karakterizirala poklade u svom vremenu postojanja. Još dok je postojala vidljiva kategorizacija stanovništva po slojevima, poklade su slavili svi, svatko prema svojim mogućnostima. Cilj svih poklada bio je napraviti dobro veselje i dobru zabavu, stoga je to bilo i vrijeme kada su sve vidljive granice među stanovništvom jednostavno nestajale. Barem za to vrijeme poklada. No ipak, imućnije obitelji postarale bi se i za bogatije i raskošnije kostime, koje su u ono vrijeme nabavljali diljem Europe. Ostali su se snalazili kako su znali i mogli. Jednostavno, bila je stvar prestiža nabaviti što reprezentativniji kostim, koji bi na najbolji mogući način slao željenu poruku.
Jedno od posebnih obilježja imotskih mačkara upravo je Bako. Bako je nastao na modelu starog rimskog boga Bakusa, koji se vezao uz vino, plodnost, uživanje i različitu sladostrast. On je neizostavan dio svakog pokladnog razdoblja u Imotskom. Baka manifestira, odnosno utjelovljuje osoba koja je to zaslužila svojim osobinama. Drugim riječima, Bako mora biti svima poznat, ugledan i društven čovjek, sklon šali, zabavi i veselju. Mora biti dokazani obožavatelj vina i jela, što je u duhu štovanja stare rimske tradicije ovog božanstva. Obučen je u dugu bijelu togu, na račun koje je, u mnoštvu, posebno prepoznatljiv.
Lice mu mora biti rumeno, kako bi se vidjelo da vina ne manjka, a na glavi nosi krunu načinjenu od vinove loze. Bako također mora biti i dobar pjevač, kako bi se njegova pjesma mogla dobro čuti. Obično sjedi na staroj drvenoj bačvi, svojevrsnom tronu, koja se nalazi na trošnim kolima, a koja su prigodno ukrašena ostacima pršuta ili kakvim drugim prepoznatljivim rekvizitom koji se nalazi u starim konobama. Iz ruku ne ispušta lonac ili “bukaru”, neprestano nazdravlja okupljenom mnoštvu, sipa šale i pošalice, sve dok ne zapjeva. U tom trenutku ustaje s bačve i svečanim glasom se obraća puku: (Evo dođe Bako k vami, da ne biste bili sami; Ja učini duga puta od krajeva Kalikuta.)
Potom mačkare i ostali puk složno odgovaraju: ( Dobro doša’ stari Bako, iće, piće, za te svako; obilno je pripravljeno, i pečeno i vareno, evo tuka i gusaka, evo s maslon ušćipaka, evo s meson paveruna, evo s maslon makaruna, evo srne razvarene, siron, maslon začinjene; i debeli kapunova, i lovine, još zecova, i pršuta i salama, nek’ se puni tvoja jama!) Potom Bako opet nastavlja: ( Ja sam Bako onaj stari, koga štuju svi vinari; I štova’ će sve bez mita, dokle bude ovog svita.) Mačkare i puk uzvraćaju: ( Zato smo te pozdravili i na bačvu postavili; jer tvoj obraz dobro kaže, da t’ od vina ništa draže; Evo bačve vina cila, da moš’ piti izobilja; a kad bude izručena, druga ti je priključena.) Bako: ( Za vinom mi srce vene, upitajte moje žene!) Potom se javlja Bakova žena, koja iza kola, s vlastitom djecom, prati Baka: ( Prokleta ti bila svaka kap vinušćine koju si ulio u se! Svu si moju dotu poždera i poloka s imotskin lizipjatinan i ispičuturan! S kurvetinan si lumpova, muladi napravio, mene i pustu drčajinu u crno zavio! Neka te đava pakleni nosi, skupa s onon koji te na me namiri!) Bako: ( Ja sam Bako onaj isti, koji vaše džepe čisti!) I naposljetku mačkare i puk složno: ( Da te u Milan vrag odnese, jer ti prazniš naše kese!)
Tradicionalna Bakova pjesma “Dobro doša stari Bako” izvodi se više puta, ovisno o broju zaustavljanja Baka i njegove pratnje, na putu do odredišta. Kroz cijelo to vrijeme Bakova pratnja, takozvani “Bakići” neumorno skupljaju vino i druge darove koje donose na kola. Vino se ulijeva u bačvu na kojoj Bako sjedi. Atmosfera je vesela i ugodna. Kroz čitavo vrijeme manifestacije, jela i pića za Baka, njegovu pratnju i ostale mačkare ne manjka, zbog obilatih količina kojima su neprestano okruženi. Baš kako i priliči starom rimskom božanstvu Bakusu. Čitav program završava spaljivanjem “Krnjevala” ( ili”Krnje”, “Karnevala”, ovisno o podneblju), koji je kriv za sve negativno u protekloj godini. U posljednje vrijeme, u naličju Krnjevala, često su spaljivane makete različitih političara, koji su bili označeni kao glavni krivci za sve negativno doživljeno u protekloj godini. Ostaje tek za vidjeti hoće li se taj trend nastaviti i ove godine. Imotske mačkare i Bakova povorka zasigurno hoće.
IZVOR: Dalmacija News
