Identitet nekog mjesta, pored svih onih općih i poznatih materijalnih simbola, čini i sveukupnost onoga što označavamo društvenim obilježjem života u tom mjestu. A jedan od takvih simbola Imotskog, upravo je njegova Gradska glazba.Povijesno gledano, Hrvatska u svom bogatstvu raznolikosti, sadrži i čitav mozaik različitih lokalnih naziva, za osobe koje su se bavile sviranjem glazbenih instrumenata. Ovisno o kraju iz kojeg potječu označavani su “mužikašima“, “svircima“, “mužikantima“, “trubadurima“ ili nekim drugim nazivima, koji su posebno prikladni za specifičan izričaj lokalnog kraja. U Imotskom su takvi svirači oduvijek poznati pod nazivom glazbara, što je lokalan, ali ujedno i regionalan naziv za osobe koje se bave sviranjem glazbenih instrumenata. Takva je praksa oznake primjetna diljem Dalmacije.
Organizirano sviranje u Imotskom uobličeno je 1807. godine u Vojnu općinsku glazbu Imotski, mada su drugačiji oblici glazbenog izražavanja postojali i prije tog vremena. Od tog trenutka, a radi se o gotovo dvjesto i deset godina postojanja (1807-2015), Gradska glazba je često mijenjala naziv, ovisno o povijesnim i društvenim okolnostima, koje nisu bile vezane isključivo uz lokalni kraj. Tako je Gradska glazba svojevremeno nosila nazive: Vojne općinske glazbe Imotski, Hrvatske glazbe, Općinske glazbe, Hrvatske katoličke glazbe Orao, Vatrogasne glazbe, Narodne glazbe, Limene glazbe, Gradske glazbe Kvirin Smoday i tako dalje, da nabrojimo samo one značajnije nazive. Dobar je to pokazatelj o društvenim i političkim okvirima kroz povijest jednog mjesta, a koji se ogledaju kroz nazive određene skupine ljudi koja se organizirano bavi sviranjem.
Primjerice, “Hrvatska glazba“ je imala oznaku u vremenu buđenja nacionalne svijesti, dok su u vremenu iza Drugog svjetskog rata gotovo sve glazbene skupine označene kao “Vatrogasne glazbe“, što je bilo vezano i uz funkciju obavljanja onodobnog društveno korisnog rada. Bez obzira na službeni ili nešto manje službeniji naziv, za Imoćane je glazbeno izražavanje uvijek nosilo oznaku “Gradske glazbe“. Tako je ostalo i danas kada nagrade za svoj rad imotski glazbenici osvajaju pod imenom Glazbene škole Dr. fra Ivan Glibotić. Stručni i osposobljeni kadar neumorno radi na usavršavanju glazbenog izričaja. Kvaliteta je to održana kroz povijest, ali prepoznata i u sadašnjosti. Sasvim je razumljivo da u tako dugoj povijesti imotske glazbe, postoji čitav niz zanimljivih trenutaka koji zaslužuju pozornost. Spomenimo samo neke od njih.
Imotska glazba je osnovana 1807. godine, a njen nastanak vezan je uz ondašnje društvene forme nastale pod francuskim birokratskim utjecajima i normama. Ono što je posebno zanimljivo je i činjenica da je te iste godine održan i prvi javni nastup. Odlična prilika za to bilo je otvorenje Muške pučke škole u Imotskom (“Osnovne škole“). Od te godine imotska glazba je sastavni i neizostavni dio svih važnih manifestacija koje su se dogodile u gradu ili su bile povezane s društvenim životom u njemu. Tako je 1875 godine, nazovimo je opet Gradska glazba, sudjelovala u dočeku austrijskog cara Franje Josipa I. prigodom njegova posjeta Imotskom i Imotskoj krajini. Iako je tada to bilo veliko i moćno carstvo, prvi čovjek carstva išao je u posjete svim krajevima i područjima koji su sačinjavali tada jaku državu. Ta su putovanja realizirana bez obzira na to koliko je udaljenost bila od Beča, što dovoljno govori o nekim prošlim dvorskim manirama i značaju istih.
Lokalna legenda kaže da je car bio izuzetno oduševljen sviranjem imotskih glazbenika i ona je ostala čak i danas prisutna u kolektivnoj memoriji lokalnog kraja. Ili, nešto ranije, 1870 godine, zvuci glazbe dočekali su donMihovila Pavlinovića, silnog zagovornika svekolike budućnosti Dalmacije, čiji je bio veliki preporoditelj i, danas bismo rekli, reformator. 1888.godine Gradska glazba je upriličila veliko slavlje koje je bilo organizirano povodom dovršetka prvog skladišta Duhanske stanice. Bio je to važan događaj u tom vremenu. Inače, taj kameni spomenik kulture još uvijek krasi vizure Imotskog. 1907. godine Gradska glazba je održala koncert na putu koji vodi u Modro jezero. Tada je završena izgradnja jezerskih serpentina koje idu do same vode jezera. 1925. godine Glazba je nastupala u prigodi proslave tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva. Taj je događaj bio organiziran u spomen krunidbe kralja Tomislava (925-1925), a radilo se o značajnoj, okrugloj obljetnici. Gradska glazba održala je još čitav niz drugih, velikih i važnih nastupa, koji su održani u različitim prigodama. U nekima od budućih tekstova, pozabavit ćemo se još nekim aspektima Gradske glazbe u Imotskom, posebno u vremenu između svjetskih ratova, jer je to bogata i značajna povijest koja svakako zaslužuje osvrt.
U međuvremenu, treba istaći kako je Gradska glazba u Imotskom odavno stekla prestižni status, ne samo u društvenim okvirima. Taj prestiž može se osjetiti i u ljubomornom čuvanju i neskrivenom iskazivanju ponosa, na bilo kakav spomen Gradske glazbe, koji se brižno čuva u privatnim arhivima, bibliotekama i drugim pismohranama. No, tako je oduvijek bilo u Imotskom. Glazba je odavno zauzela poziciju koja joj kvalitetom i tradicijom pripada. Tako je vremenom postala jednim od simbola samog grada. I njegov neodvojivi dio.
IZVOR: Dalmacija News
