Osnovna škola Aržano, u čijem je sastavu i Područna škola Svib, broji zajedno svega 69 učenika. I u ovom najzapadnijem dijelu Imotske krajine depopulacija bilježi zabrinjavajuće rezultate. Škola koja je, primjera radi, 1964. godine brojila 604 učenika, već 2004. godine imala je svega njih 104!!! Na daleko je poznata i po mnogim svojim učenicima koji su danas poznati profesori, poduzetnici. Ipak, ime Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata, uvijek lebdi i ostat će zlatnim slovima upisano u povijest te škole jer bijaše njen učenik.
Bez obzira i na mali broj učenika, uvjete koje imaju jer su rijetka škola bez sportske dvorane, njeni učenici bilježe fantastične rezultate. I povod ove priče o toj školi bijaše osvajanje prvog mjesta na međužupanijskom natjecanju u stolnom tenisu.I za taj sport nemaju uvjeta. Tek jedan stol u maloj auli škole, vrsnu mentoricu, profesoricu Ivanku Jukić, koja svaki dan putuje iz Kaštela u Aržano te tri učenika: Ivana Ljubičića, Stipu Knezovića i Nediljka Petra Ljubičića, s iznimnim talentom. Osvojila je ova trojka međuopćinsko pa županijsko i konačno prvo mjesto na međužupanijskom natjecanju. Iza njih ostadoše velike škole iz Splita, Šibenika, Zadra. Kapa dolje Aržančanima!
I nije to jedini odličan rezultat. Šahisti, inače svi članovi šahovskog kluba Aržano, osvojili su drugo mjesto u županiji. Stipe Knezović, Marko Mamić, Josip Mamić, Matija Knezović i Domagoj Lončar samo su nastavak blistave šahovske obitelji te škole.
Priča ide dalje. Učenice koje su u rukometnom klubu te škole osvojili su prvo mjesto na općinskom natjecanju, favoriti su i za primat u županiji.
A da samo znadete gdje treniraju. Sve vani, bila bura ili hladnoća, uporni su i željni dokazivanja.
“Imamo mi projekt za malu sportsku dvoranu, obećavali su nam godinama. Imamo i prostor, samo eto zaboravili nas, no neću ni ja ni mi iz Aržana odustati.Ovim talentima treba dati uvjete, ovdje je mladež zdrava, talentirana.”, veli nam vrijedni ravnatelj Tomislav Momo Perković.
I za kraj još samo riječ dvije o radu đačke zadruge „Raž“ koju vodi nastavnica Zdenka Ljubičić. Nedostaje i prostora i riječi da bi se opisao rad vrijednih učenika. Od teglica sa medom, lijepo dizajniranih, razne vrste pekmeza i kompota, čajevi od osušenih trava aržanskog kraja, ekološki nezagađeni, rukotvorine,od platna, konca, boja i papira.Zaista za primjer mnogim većim i bolje opremljenim školama. Vrijedno ih je doći vidjeti. Još da ih je samo više, kao onih davnih šesdesetih godina prošlog stoljeća, gdje bi im kraja bilo.
