U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije na Humcu je 14. ožujka 2015. održan XVI. međubiskupijski susret maturanata. Na susretu je sudjelovalo oko 3.600 učenika završnih razreda s njihovim vjeroučiteljima i profesorima, tako da je ovo do sada najmasovniji susret (72 autobusa). Najbrojniji su bili maturanti s područja Splitsko-makarske nadbiskupije (51 autobus), a njima su se pridružili učenici iz Zadarske nadbiskupije (9 autobusa), te Šibenske (11 autobusa) i Dubrovačke biskupije (1 autobus).
Susret je započeo sakramentom pomirenja za koji su se učenici pripremali zajedno sa svojim vjeroučiteljima. Na samom početku misnog slavlja, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, sve nazočne pozdravio je humački gvardijan fra Velimir Mandić, izrazivši dobrodošlicu i radost što je zajedno sa svojom franjevačkom zajednicom šestu godinu zaredom domaćin ovog susreta. Zatim je u kratkim crtama predstavio važnost humačkog samostana za vjerski i kulturni život ovog dijela Hercegovine. Ovdje se nalazi bogat knjižni fond s preko 20 tisuća naslova, umjetnička galerija s radovima poznatih slikara i kipara, te najstariji muzej u Bosni i Hercegovini u kojem se uz brojne vrlo vrijedne eksponate čuva Humačka ploča, najstariji pisani spomenik u Bosni i Hercegovini.
Nadbiskup Barišić srdačno se obratio maturantima uspoređujući ih s proljećem koje se budi i svojom toplinom pokreće sve na život. Život upravo sada, u ovom razdoblju, nosi posebne izazove. Treba položiti državnu maturu, ali postoji još jedna matura, ona životna koja je još važnija od ove školske. Kako uspješno položiti tu maturu? Nadbiskup je mladima pred oči stavio Isusovu prispodobu o bogatašu i cariniku iz evanđelja toga dana, opisavši temeljne psihološke crte jednoga i drugoga. U farizeju se prepoznaje narcisoidnost, pogled s visoka na druge i pogrešan odnos prema Bogu, za kojeg farizej drži da mu u konačnici i nije potreban. Tko se tako odnosi prema sebi, prema drugima i Bogu, taj pada na ispitu životne mature, taj je sasvim krivo zamislio život, istaknuo je nadbiskup. Na primjeru carinikova ponašanja Isus pokazuje što je prava istina o našem životu. Mi smo grješna bića, potrebni Boga i njegova smilovanja. Bez njega ne možemo ništa. Ovo su dva načina postavljanja prema stvarnosti. Kakav je moj stav, jesam li farizej ili carinik, ohol i pun sebe, zatvoren za Boga i druge, ili sam skroman i ponizan čovjek, svjestan svojih granica i potrebe za Božjim smilovanjem? Na kraju svoje propovijedi nadbiskup je svim maturantima zaželio uspjeh na školskoj i životnoj maturi, potaknuvši ih da zauzmu stav carinika, koji se ne oslanja na svoju umišljenost, već na Božju snagu i Božju dobrotu. Uspjeh će tada biti zajamčen.
Učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira prinijeli su darove i izrekli molitve vjernika. Prinoseći kruh i vino, Dokumente Drugog vatikanskog sabora, Bibliju, križ, Bašćansku ploču i svijeću, prinijeli su Gospodinu sebe, svoje snove i nemire, da ih on prigrli i preobrazi u sretne i ostvarene osobe. Vrlo lijepim i skladnim pjevanjem uzveličao je euharistijsko slavlje zbor učenika imotskih srednjih škola pod vodstvom vjeroučitelja Josipa Domazeta.
Euharistijsko slavlje okrunjeno je znakovitom gestom. Pretekli novac od učeničkih uplata za prijevoz uručen je domaćinu, gvardijanu samostana fra Velimiru Mandiću koji će on kao jednogodišnju stipendiju za potrebe školovanja darovati jednom siromašnom studentu s Humca. Svi nazočni su ovu gestu ispratili snažnim pljeskom, pokazujući time koliko drže do solidarnosti prema svojim vršnjacima.
Na kraju sv. mise riječi zahvale uputio je u ime organizatora don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, izrazivši zadovoljstvo zbog velikog odaziva i sabranog sudjelovanja. Na osobit način zahvalio je svim nazočnim maturantima, njihovim vjeroučiteljima i profesorima, humačkim franjevcima, nadbiskupu Barišiću i svima koji su sudjelovali u animiranju euharistijskog slavlja i cjelokupnoj organizaciji susreta maturanata. Nakon misnog slavlja druženje učenika nastavilo se sve do večernjih sati u Mostaru i Međugorju. Riječi učenika „bilo je baš dobro!“, njihovo raspoloženje i pjesma na povratku, govore sve o njihovim dojmovima i potrebi da se ovakva druženja nastave.
IZVOR: http://www.nadbiskupija-split.com/
