Jedna obljetnica vrlo vrijedne udruge ponovno je otvorila pitanje kako se kod vlastite kuće, u svom rodnom kraju, može ostati i lijepo živjeti, a sve u suradnji s prirodom.
Deseta obljetnica Udruge pčelara zapadnog dijela Imotske krajine, koja nosi ime Ulišće, protekla je u zanimljivom druženju pedesetak pčelara s tog područja, ali i pčelara koji su im došli u goste iz drugih mjesta krajine.
„Još 2005. godine osnovali smo udrugu. Bilo nas je šest pčelara u Aržanu. Imali smo svega 400 košnica.Uzgojem pčela i proizvodnjom ekološkog zdravog meda, isključivo s ispaše pčela u domaćem okružju, bavili smo se onako amaterski, za vlastiti gušt. No danas, deset godina poslije, u udruzi Ulišće ima nas više od četrdeset s oko dvije tisuće košnica. Ono što raduje, mnogi naši mladi mještani iz Ciste, Aržana, Lovreća i drugih mjesta primili su se uzgoja pčela.“, kaže nam poduzetni predsjednik udruge, Mirko Ljubičić.
Udruga je do sada organizirala niz zanimljivih predavanja edukativne namjere kako bi se pčelarima približile moderne metode liječenja pčela, proizvodnje meda i drugo.
„Prošle godine na sajmu Dalmatina, med s našega područja, konkretno moj, osvojio je zlatnu medalju za kvalitetu. Kako i neće kad pčele idu u ispašu na Bogom dano područje na naš čisti i zdravi cvijet.“, ističe Ljubičić.
„Može se od meda živjeti!“, dodaje jedan od najstarijih uzgajivača Toma Budić s Aržana, „Samo treba više saznanja, više struke u liječenju pčela kada je primjerice napadne varoza. Ja imam 90 košnica, bavim se punih trideset godina pčelarstvom i tvrdim da se na kućnom pragu može živjeti, da mladi ne trebaju ići vani.“
U Cisti Provo, čini se, ozbiljno su shvatili ovaj posao. Ana Rebić potpuno se sa svojom obitelji okrenula proizvodnji meda i uzgoju pčela.
„Moja obitelj prepoznala je u ovome priliku damožemo od meda lijepo živjeti. Uz pomoć kredita HBOR-a kupili smo stroj za izradu satne osnove za košnice. To je uz jedan stroj na Klisu i jedini od Pule do Dubrovnika. Puno je koštao, ali nam nije žao jer vidimo veliku priliku u proizvodnji meda.“, priča nam Ana koja je kupila kamion i posebne kontejnere za prijevoz košnica na druge destinacije zbog raznovrsnosti paše.
„Moj med je lijek. Ne da se hvalim ili reklamiram, već je to tako. U njemu osim prirode nema ništa drugo i ne treba mi nikakva reklama. Prodam ga na kućnom pragu i nikakav problem mi nije plasirati ga. Da ga imam dvostruko više, ovako zdrav, prodao bi se isto tako brzo.“, kaže Ana koja namjerava ozbiljnije u proizvodnju većih količina, ali s istom kvalitetom, zajedno sa svojim sinovima.
„Mi se moramo udružiti. Svi proizvođači s područja Imotske krajine, osnovati zadrugu, zajedno izlaziti na sajmove, tržište, dovoditi stručnjake da nas educiraju. Njih moramo i iz vlastitih redova selektirati, a to znači da obrazujemo mlade ljude po pitanju pčela i njihove zaštite. Resurse imamo, polja i brda puna mirišljivog i zdravog cvijeća i trava.“, ističe Mirko Ljubičić.
Na desetu obljetnicu Ulišća došli su pčelari iz Vinjana Donjih, Runovića, Sebišine, s istočnog dijela Imotske krajine. Očekivali se i oni iz Zagvozda, podbiokovlja. Nije li to dobar znak da će se svi pčelari Imotske krajine naći u jednoj udruzi, zadruzi ili sličnom okupljalištu i ozbiljnije krenuti u proizvodnju meda.
OKVIR:
U prosjeku se po košnici godišnje može proizvesti 10-15 kilograma meda.Nekada u rodnim godinama i po trideset kilograma. Cijena kvalitetnog meda iznosi 60 kuna, bez problema za njegovu prodaju. Računica je sasvim čista. Ako se stotinu obitelji odluči baviti proizvodnjom meda sa realno tri do pet tisuća košnica pa neka i prinos bude samo deset kilograma po košnici i to puta 60 kuna po kilogramu. Cifre govore za sebe.
