Gospodarska slika Imotskog, već godinama, daleko je od nekakve idilične slike. Posljedice globalne ekonomske krize, koja se osjeća i širom Hrvatske, nisu zaobišle ni Imotsku krajinu. Malo i srednje poduzetništvo prvo je platilo danak novim ekonomskim smjernicama. Mnoga su poduzeća u novonastalim okolnostima, bila prisiljena prekinuti sa svakom gospodarskom aktivnošću. Privatno poduzetništvo, u odnosu na neke prethodne godine rada, svedeno je na ostatke ostataka, sa mizernim brojem zaposlenih radnika. Takva crna gospodarska slika Imotske krajine, ovdašnje je stanovništvo primorala na novi val iseljavanja, označenog starom uzrečicom “trbuhom za kruhom“.
Baš kao što su nekada njihovi preci odlazili na rad u Njemačku, tako i danas mnogi Imoćani odlaze tamo. No, razlika je ipak ogromna, upravo radikalna, u odnosu na vrijeme kada su njihovi očevi i djedovi odlazili u strane zemlje. Oni su odlazili na privremeni rad, koji je ponekad znao trajati i dugi niz godina, ali su se naposljetku ipak vraćali u rodni zavičaj. Danas u Njemačku odlaze čitave mlade obitelji, ljudi u naponu životne snage, koji se ne namjeravaju vraćati. Nikada. Kako sada stvari stoje, ne postoji nikakva nada u skori povratak rodnom kraju.
Stopa iseljavanja iz Imotske krajine tako je visoka, da se u pojedinim područjima Njemačke već osnivaju zajednice iseljenih Imoćana. Jedna takva, prije nekoliko dana, osnovana je u Mainzu. Prilikom osnivanja naglašeno je kako će rad zajednice biti usmjeren na planu pomoći zapošljavanja iseljenika s područja Imotske krajine, ali i drugih osoba, koje životne prilike odvedu u ovaj njemački kraj. Prema podacima iseljeničkih udruga, na području Mainza i okolne regije, boravi više tisuća osoba, koje svoje podrijetlo vuku s područja Imotske krajine.
Najavljeno je osnivanje sličnih zajednica i u drugim gradovima Njemačke. Tako se već spominju Munchen, Frankfurt, Berlin i druga mjesta koja su već dočekala i koja će tek dočekati neke nove valove iseljavanja s područja Imotske krajine. Ukoliko se potpuna gospodarska situacija u Hrvatskoj drastično, hitno i naglo ne popravi, možemo očekivati i nove valove iseljavanja s područja Imotske krajine. Iseljavanja, koje ovoga puta neće rezultirati novim šarmantnim dosjetkama nekog novog Matana Špalatrina. Jer časni potomci “Prosjaka i sinova“ danas rade za učinak i normu, a ne za šalu, pjesmu i umješnost. Novčanik trena napuniti radničkom plaćom potrebnom za život, a ne starim novinskim papirom. Na kome su ispisane apokaliptične vijesti iz Zagreba o nevjerojatnoj zaduženosti države. Možda je upravo taj novinski članak, ovih dana, nekome kupio kartu za odlazak u Njemačku. Na put u jednom pravcu. Bez povratnog smjera. Na putu bez povratka.
IZVOR: Dalmacija News