Preminuo Arsen Dedić

arsen-dedicIstaknuti hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautorArsen Dedić umro je u ponedjeljak poslijepodne u Zagrebu u 78. godini, doznaje se iz Kliničkog bolničkog centra (KBC) Zagreb.

Arsen Dedić bio je primljen prije dva tjedna na intenzivnu njegu Interne klinike KBC-a Zagreb zbog sepse, nakon što mu je ugrađena proteza kuka u Krapinskim Toplicama. S obzirom da mu je 2004. godine u Padovi presađena jetra i primao je imunosupresive, bio je izložen većem riziku od infekcija.

Na Rebro je primljen s evidentnim pokazateljima jakoga infekta, a bio je gotovo bez svijesti kad je prebačen na intenzivnu njegu interne klinike. CT pretragom su pronađene žarište infekcije na otečenoj nozi, koja je bila izvor sepse.

Kako se neslužbeno doznaje, Arsen Dedić umro je zbog multiorganskoga zatajenja kao posljedice sepse i gangrene crijeva.

Skromni počeci

Bio je drugo dijete Jovana i Veronike rođ. Mišković. S očeve stane obitelji svi su bili srpski pravoslavni vjernici, dok je majka bila Hrvatica iz Rupa pokraj Skradina te je prešla na pravoslavlje tek prilikom udaje za Arsenovog oca.

Radilo se o siromašnoj obitelji, a majka (nadimkom Ljerka) bila je nepismena, iznimno pobožna domaćica, koju je on kasnije opismenio. Premda mu je majka htjela nadjenuti ime Igor, na nagovor svećenika dala mu je ime Arsen. Otac Jovan bio je zidar i dobrovoljni vatrogasac, a bio je i glazbeno nadaren te je u Šibenskoj narodnoj (limenoj) glazbi svirao više instrumenata. U limenu glazbu otac Jovan uvodi od malena Arsenovog brataMilutina, a od njegove trinaeste godine i Arsena, koji svira flautu.

Dio djetinjstva proveo je u majčinim rodnim Rupama, dok je kao dijete odrastao u šibenskoj težačkoj četvrti, u Ulici Nikole Tesle u kojoj su neko vrijeme živjeli i Vice Vukov (s kojim se intenzivno družio) i Mišo Kovač.

Djetinjstvo u Šibeniku, njegovi motivi i ljudi te mediteranski ugođaj obilježili su velik dio Dedićevog opusa. Pohađao je šibensku gimnaziju, gdje je bio jedan od najboljih učenika, te usporedno i srednju glazbenu školu. Svoju sklonost glazbi pokazao je i osnivanjem klape tijekom gimnazijskog školovanja, u kojoj je pjevao i Vice Vukov.

Nakon mature, 1957. odlazi u Zagreb k ujaku. Na Sveučilištu u Zagrebu upisuje pravo s namjerom stjecanja “solidnog zvanja”, no ubrzo ga sve više počinje privlačiti umjetnost, od kiparstva do slikarstva.

Utemeljitelj hrvatske šansone

Dedić je rođen 1938. godine u Šibeniku, a u životu se, uz druge aktivnosti, bavio skladanjem, sviranjem, dirigiranjem, književnošću i prevođenjem. U svojoj plodnoj karijeri osvojio je brojne nagrade na raznim glazbenim festivalima te ga se često navodi kao utemeljitelja hrvatske šansone.

Njegove pjesme rado su i često izvođene i obrađivane od strane njegovih kolega, a pisao je tekstove i drugim glazbenim velikanima kao što su Ibrica Jusić i Gabi Novak.

Dedić je na samome početku karijere dobio priznanja “Mlado pokoljenje” i “Zlatno sidro” za svoj glazbeni opus inspiriran morem. Nagrađen je Vjesnikovovom Nagradom Slavenski 1978. godine, nagradom “Ivo Tijardović” 1979. godine, nagradom Premio Tenco u San Remu 1982. godine, nagradom Prix Jacques Brel 1979.godine te priznanjem Premio Recanati 1991. godine. Godine 2003. godine dobio je nagradu “Goranov vijenac” za svoj doprinos hrvatskoj književnosti, a nagradu “Kiklop” dobio je 2009. i 2013. godine za svoje pjesničku zbirke.

Dobitnik je i Zlatne arene, i to dvije, za filmsku glazbu te još niza drugih nagrada na području scenske i filmske glazbe.

Dedić je osvojio čak osam “Porina”, a u dva je navrata i odlikovan. Odlikovan je Redom zasluga za narod srebrnog vijenca u SFRJ, a 1995. godine FranjoTuđman ga je odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za kulturni doprinos.

IZVOR: Dalmacija News

Print Friendly, PDF & Email
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com