Još od Požarevačkog mira 21. srpnja 1718. Godine, potpisanog između Venecije, Habsburške monarhije i Osmanskog carstva, zna se gdje je granica i tu nikakve dileme nema. Turci kad su bili u najjačoj snazi sto puta bi promislili prije nego bi pokušali prijeći granicu u Jovića ili preko znamenitog Jovića mosta. Sada, skoro tri stotine godina poslije, hoće razdijeliti naš zaseok. I to kako?! Potezom pera, ne poštujući katastarske knjige, državničke sporazume i samo stanje na licu mjesta.
„Čini nam se da netko iz Zagreba i ne zna gdje su Jovići pa nam sada dovode probleme pred naše kuće, ali to neće ići tako jer se mora poštovati pravo i detaljno na licu mjesta utvrditi činjenično stanje. Borit ćemo se svim pravnim sredstvima pa makar morali pred međunarodne institucije, ali ne damo da nam se dijeli naš zaseok, da nam soba bude u Hrvatskoj, kuhinja u Bosni i Hercegovini ili, još gore, da smo na ničijoj zemlji.“
Rezime je ovo s prosvjednog skupa mještana zaseoka Jovići – Domići u Vinjanima Gornjim čiji je zaseok udaljen svega 250 metara od pogranične postaje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okupili su se kako bi izrazili ogorčenje na pokretanje postupka svojih hrvatskih vlasti koje namjeravaju izgraditi granični prijelaz točno po sredini zaseoka, među kuće, dvorišta, dimne kuhinje, poslovne prostore i devet njihovih kuća gdje žive desetljećima ostaviti na ničijoj zemlji.
„Prije izvjesnog vremena banuli su u naš zaseok neki stručnjaci iz jedne splitske firme. Rade ljudi posao za naručitelje iz Zagreba, valjda za neka ministarstava ili institucije zadužene za razgraničenje i definiranje granice sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. I tako pokazaše nam papire, mape, gdje bi se gradio granični prijelaz, rampe, pogranične uredske prostorije. Kada smo vidjeli te planove umalo da se nismo onesvijestili. Recimo, rampa ulazi debelo u moje dvorište, odvaja mi poslovni prostor od ulaznih vrata u kuću, ruši mi kameni zid sa željeznom ogradom oko kuće, tako da bi za prijeći pet metara od kuće do poslovnog prostora trebao prvo ući u Bosnu i Hercegovinu pa preko granice i danas sutra Schengena ući u Hrvatsku, pokazati dokumente i onda doći do poslovnog prostora. Mome susjedu Bori bilo bi još gore. Granična rampa idem mu tik preko dvorišta, siječe ulazne stepenice metar od ulaznih vrata u kuću. Sve u svemu devet kuća našeg zaseoka našlo bi se na ničijoj zemlji pa bi suseljani trebali dnevno prelaziti na desetke puta iz jedne države u drugu kako bi normalno mogli živjeti. Zamislite činjenicu da od tog njihovog zamišljenog i planiranog prijelaza ima punih 250 metara do sadašnje točne granične linije gdje se nalazi i prava državna granica i gdje je rampa, naša i zastava Europske unije. I poznati međni kamen stavljen još za vrijeme Požarevačkog mira udaljen je 200 metara od naših kuća. I tu je granica. Zašto na tom dugom prostoru ne prave rampe i objekte, nego ulaze u samo srce zaseoka?! Nevjerojatno!“, veli nam Ante Jović, jedan od Jovića kojemu novi granični prijelaz dolazi pred prozor spavaće sobe.
„Nećemo mi pristati, budite sigurni. Pri sastavljanju zapisnika, a nakon obilaska te ekipe iz Splita, decidirano smo kazali da se tome protivimo i da izvole poslati eksperte na sam teren pa ćemo im mi kazati gdje je prava granica. Prvi predsjednik RH Franjo Tuđman i Alija Izetbegović su još 1997.g. isto tako imali dogovor oko granice. Taj sporazum nije ratificiran, ali jeste onaj iz 2005. godine i dileme nema, gdje se nalazi granica.“, veli nam Milan Jović.
„Mogu kazati da je sve ovo u jednu ruku i smiješno i tužno jer da se to ozbiljno radi, onda bi se lijepo izišlo na teren, vidjeli katastarski izvodi, jednostavno se vidjelo stanje na terenu i onda krenulo u pravo razgraničenje, a samim time i odredilo lokaciju budućeg graničnog prijelaza. Ovako se u ljude uvukao strah, nelagoda.“, veli nam Bikan Jović čija je kuća i okućnica „srećom“ ostala u Hrvatskoj za razliku od pet metara udaljenih kuća prvih susjeda Bore i Ante.
Sve u svemu, Jovići neće posustati, krenut će u pravnu bitku za svoj vjekovni teritorij jer su bili od pamtivijeka i ostat će u Hrvatskoj. To im nitko, kažu, neće moći osporiti.
Inače, cijeli ovaj nerazumni postupak, koji je dobro uzbudio duhove u Jovića, sliči na već poznati slučaj Srećka Kundida sa Sebišine u općini Runovići gdje je također granična rampa po crtanjima nekoga iz Zagreba dovedena pred same prozore njegove sobe, iako prostora za njenu izgradnju ima na nekoliko mjesta. Čovjek već godinama vodi spor, gubi novce i živce te je sada pokrenuo upravno – pravni spor s državom. Njemu je u mnogome pomogla njegova jedinica lokalne samouprave, pa i Jovići očekuju od grada Imotskog da stane u njihovu zaštitu.
Ministarstvo financija poslalo je odgovor kojeg prenosimo u cijelosti:
“Novi stalni granični prijelaz za pogranični promet Jovića Most određen je Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (NN 79/2013) i Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o graničnim prijelazima od 19. lipnja 2013. godine. Zahvat u prostoru određen je lokacijskom dozvolom, koju je 01. lipnja 2015. godine izdalo Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja. Radi se o mikrolokaciji u naselju Jovića Most na lokalnoj cesti neposredno do granične crte. Projektno rješenje izrađeno je na temelju podataka o graničnoj crti između RH i BiH, a projektna dokumentacija izrađena je na temelju geodetskih podloga ovjerenih od nadležne institucije. U postupku izdavanja lokacijske dozvole MGPU dodatno je zatražilo očitovanje nadležnih tijela RH obzirom na Schengenski režim, radi desetak stambenih objekata ”iza” planiranoga novoga graničnoga prijelaza. Tražena očitovanja Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva unutarnjih poslova dostavljena su u MGPU za potrebe postupka. Pri MGPU provodi se postupak izdavanja građevinske dozvole.”
