– Ma tko će biti sveti Nikola, tko će nam dijeliti darove?
– Čedo, Čedomil Lizatović, znaš onaj s velikom sijedom bradom i velikom kosom.
– Sve mi je nešto poznato, ali se ne mogu sjetiti…
– Pa kako ne znaš?! On ti je sveti Andrija kada je imotska Muka, on ti ima one lijepe konje, magarce, kočiju…
– Da to nije brijač i frizer?
– Eto vidiš da znaš.
– Baš se radujem jer sam ga jednom vidio i lijepo me pozdravio, a ne zna tko sam.
– On ti je takav. Voli djecu puno, puno…
Bijaše ovo dijalog dvojice dječaka pred jučerašnju dodjelu darova u povodu blagdana svetog Nikole u Osnovnoj školi „Tin Ujević“ u Krivodolu. Djece kao u priči, lijep dan, a njihove iskrene oči uprte više u lik svetog Nikole, nego u darove koje dobiše.
A sveti Nikola, rekosmo, Čedomil Lizatović, 60-godišnji poznati brijač i frizer iz Krstatica, plemenitog sela ispod Biokova. Plemenito selo, plemeniti ljudi,a ako bilo koga pitate jedan od najplemenitijih upravo Čedo Lizatović. Svoje djece nema, ali ima djecu cijele Imotske krajine. Nema djeteta koje ne zna Čedu.
„Da, silno volim djecu. Oni su pravi dar Božji. Trideset i dvije godine sam u svom zanatu,f rizer i brijač, svaki dan si u dodiru s ljudima, s djecom. Divna su to stvorenja. I kada ih šišaš moraš im pričati, a ja im pričam o svom Gromu, mom divnom konju, o mojim magarcima, kozama, mazgi. I djeca to vole.“
A, sveti Nikola, priupitasmo Čedomila?
„Sve je počelo prije 12 godina u mojim Krstaticama. Malo djece, osula se škola, sva djeca na svijetu raduje se svetom Nikoli, nosi im darove, a oni ni darova, ni Nikole. I tako ti se ja odlučim obući lijepo i utjeloviti Nikolu. Pronađem kod mojih prijatelja, kod svećenika, nešto mi i žena ušije i s onom mojom bradom i kosom ispadnem pravi pravcati Nikola. Onda upregnem moga konja Groma u moju lijepu kočiju koju njegujem i čuvam godinama, kupim darove i pravac škola u Krstaticama. Pomogli i iz škole Zagvozd i načelnik općine. Djeca bijahu oduševljena. I tako se pročulo o Čedi, svetom Nikoli. Punih 12 godina za taj blagdan krstarim krajinom. Zovu me u Podbablje, Krivodol, Imotski, Kamenmost, ne mogu sve pokriti, ali uvijek dođem. Obučem se, dijelim darove i najdraži su mi osmijesi one dječice kada im dajem dar. Lijepa Božja stvorenja, naše blago Hrvatsko. Da ih samo više ima u mojoj Imotskoj krajini bio bi sveti Nikola cijelu godinu.“, veli nam ushićeni Čedo.
No, nije Čedomil samo sveti Nikola. Svestrani je to čovjek pune duše i pun elana. Od prvih dana je u poznatom prikazu Muka Isusa Krista na Cvjetnu nedjelju u Imotskom, u liku apostola Andrije. Nema Cvjetnice u Imotskom, a da ga nema u procesiji s lijeve strane Isusa Krista koji jaši na mitskom magaretu. Nema akcije u Udruzi civilnih invalida Imotske krajine, a da Čedo nije s djecom s poteškoćama u razvoju. I kada ga nitko ne zove, kao vrstan majstor frizer i brijač, uzme svoj brijački pribor i pravac Dom za stare i nemoćne u Runovićima. Tamo ih besplatno šiša, brije, zna ga svaka starica u domu. Kada je jaka zima na svom konju nosi kruh po selu za stare ljude.
Ako je ljeti diljem Imotske krajine neka prigoda za očuvanje baštinskog naslijeđa Imotske krajine, vršidba žita, folklor, bez Čedomila to ne ide. I sve to dobrovoljno, samo je potrebno zovnuti ga.
„Nemojte više pitati di sam i što radim. Tko će sve nabrojiti. Zovu svaki dan, a treba i kući pomoći ženi, brinuti se o mojim životinjama. Vidite, sada me zvao Vinko Glavota, dobri čovik iz Pertha iz Australije i kaže ajde Čedo odnesi mi mojim unucima darove, ali se obuci k’o sveti Nikola. Poslao čovik 5oo dolara, idem svaku kunu potrošiti i kupiti darove i idem u kućnu posjetu. Sveti Nikola u kućnoj posjeti je l’ da je to lijepo?!“, veli nam Čedo.
I jeste Čedomile lijep. Lijepo je imati i takvog polivalentnog svetog Nikolu u Imotskoj krajini.
„Vrag ti mene odnio, našem Čedi je zagarantirano misto u raju za sva njegova dobra djela. Ako igdje bude bit će do svetog Nikole.“, reče nam Boris Kukulj koji uz Čedu odigra ulogu Krampusa.
E, pa Čedo svaka ti čast.
