Tko će stati iza Imoćana?

trgSaborskom zastupniku Mosta, Miru Bulju iz Sinja, kapa dolje. I to ne svaka, već ona lijepa koju nosi ponosno na glavi u Hrvatskom Saboru. Kapa do poda iz ponosne Cetinske krajine i Sinja. Tko čovjeku može zamjeriti što se i rukama i nogama u Saboru, ali i putem čvrstih veza u Vladi, bori za svoj Sinj i Cetinski kraj?! Objavio je Miro da će ubrzo u izgradnju brza cesta Sinj-Dalmatina i kako je to obveza ove Vlade.

Na moj prijedlog iza toga projekta stao je Most nezavisnih lista i učiniti ćemo sve što je potrebno da se to ostvari i da Sinj prestane biti prometno slijepo crijevo. Ja ću ovo obećanje izvršiti.“, odlučan je sinjski saborski zastupnik.

Tko uopće može sumnjati da neće izvršiti obećanje, uzdajući se u snagu svog Mosta koju ima u Vladi i gdje nekada neprikosnoveni HDZ svako malo drži na „kvačilu“?!

Još jednom ponovimo, Miro Bulju svaka ti čast. Sinju, bez obzira što je relativno blizu DalmaTine u Dugopolju, treba četverotračna prometnica jer to je i Sinjanima izlaz u svijet, izlaz njegovih stanovnika, konačno i izlaz iz prometne izoliranosti.

A evo sada samo prebačaj šezdesetak kilometara istočno u srce Dalmatinske zagore. Imotski. Grad duhova! Imotski koji je nekada bio središte pola Dalmacije baš od Sinja do Ljubuškog u susjednoj Bosni i Hercegovini. Danas grad na izdisaju. Nema tvornice trikotaže Trimot, nema Agrokoke, nema Imostroja, nema Brodosplita, nema Napretka, nema Vodoprivrede, nema ureda Državnog odvjetništva, Porezne uprave, Općinskog suda, Katastra, nema rodilišta, redovnih specijalističkih službi i još štošta. Samo još nema nikakvu spojnu prometnicu s autocestom u Zagvozdu i tunelom Sveti Ilija.

Ne samo Imotski, nego 80 posto Imotske krajine, cijela Zapadna Hercegovina, uključujući Tomislavgrad i Posušje. Više od 200 tisuća ljudi nemaju urednu prometnicu za priključiti se na autocestu, već 25 kilometara moraju proći kroz desetak iznimno opasnih raskrižja, kroz godinama nedovršenih tri stotine metara državne prometnice D-60 kroz Ajdukovu Dragu, moraju puževim korakom proći Poljica, zaseok Gudelji-Velage, da bi malo odahnuli i priključili se na autocestu.

Reći će neki: „Eto vam Imoćani dobili ste tunel Sveti Ilija.“ Ma, nikada ga ne bi dobili ni oni s južne strane Biokova (a bilo ih je koji su zagovarali da se ne probije kako im ne bi nagrnuli oni preko Biokova), da nije bilo privatne inicijative i u konačnici nastojanja te veza bivšeg župana Ante Sanadera. A da će se tih pola milijarde kuna isplatiti u rekordnom roku, dakako zbog visoke tunelarine, govore brojke gdje je u dvije i pol godine kroz tunel prošlo blizu 3 milijuna automobila i HAC uprihodio oko 50 milijuna kuna bez PDV-a-. Eto, za još sedam – osam godina vratit će vozači, ponajviše Imoćani, državi što je uložila i to s kamatama.

Miro Bulj se, rekli bismo, u pravo vrijeme na pravom mjestu našao, iskoristit će svoj utjecaj i svome Sinju donijeti četverotračnu prometnicu. Ne dvojimo koliko voli svoj Sinj da se neće stati samo na tome. I opet mu kapa do poda.

A Imoćani? Oni od osamostaljenja Hrvatske rukama i nogama, srcem i pameću za svoj HDZ. Utvrda najčvršća te stranke u Hrvatskoj. O tome svjedoče rezultati sa svih dosadašnjih izbora. Istina, činili su Imoćani nekada pola Vlade i četvrtinu Sabora, bilo ih je i ministara, potpredsjednika Vlade i mnogih drugih visokih funkcija. Što se to napravilo u Imotskom? Ovo pitanje postavlja se svakodnevno u Imotskom. Stoga, drago vodstvo HDZ-a , svi vi ministri iz te stranke, gospodine Karamarko, molimo vas budite vi naš Miro Bulj. Ne samo s onim obećanjem od prije nekoliko dana na proslavi obljetnice HDZ-a kako „ova Vlada neće zaboraviti Imotski, ali Imotski dijeli sudbinu cijele Hrvatske“, već konkretno, upravo ovako kako se isprsio Miro Bulj za svoj Sinj.

Imoćanima je stvarno dosta obećanja, dosta im je otvaranja socijalne samoposluge, dosta im je 23 milijuna kuna proračuna Centra za socijalnu skrb, dosta odlazaka u inozemstvo.

Prije neki dan par čelnika lokalne samouprave javno je iznijelo samo dio onoga ovdje napisanoga. I njima, rekli bismo, konačno dosadila obećanja, vragu dali i stranku jer se u Imotskoj krajini doslovno treba boriti za preživjeti.
Hitna izgradnja pristupne prometnice i to četverotračne, granični prijelaz Vinjani-čvorište u Zagvozdu, konačno realizacija projekta navodnjavanja Imotskog polja. Ima još toga puno obećanog u proteklih dvadeset i kusur godina. Miro Bulj, putem Mosta, „u sridu“ za svoj Sinj, Božo Petrov isto za svoj Metković i Neretvansku dolinu, a izvolite Karamarko i vrhuška HDZ-a i sadašnja Vlado isto „u sridu“ za Imotski i Imotsku krajinu jer ovako se više neće moći, poruka je iz isto tako dične Imotske krajine.Zna se i zbog čega.

Print Friendly, PDF & Email
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com