Stipan Bilić-Prcić rođen je u Studencima 1924. godine. Nakon smrti, 13. rujna 2012. godine, oporučno je Zakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ostavio izdašni novčani iznos i nekretninu u Zagrebu. Službene informacije o darovanom novčanom iznosu nema, ali „kuloarski“ je riječ o 10 milijuna kuna. Poznato je samo to da je Bilić Prcić službeno najveći donator u povijesti Akademije.
Stipan je gimnaziju završio u Zagrebu, a nakon toga studirao pravo i ekonomiju. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata odlazi kod brata u Beč gdje se zadržao sve do svoje smrti. U Beču se uspješno bavio trgovinom. Bio je i pučki pjesnik. Nije bio oženjen. Njegova želja je bila da se oporučna sredstva doniraju za književne nagrade i potporu učenicima imotske Gimnazije dr. Mate Ujevića.
Junaci priče su Petra Karoglan i Josip Domazet, učenici 4.c razreda Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Imotskom. Odlukom Nastavničkoga vijeća škole, dobitnici su potpore te će im Zaklada HAZU-a isplatiti novčani iznos od po 20.000 kuna svakome.
Trud se isplati, složit ćete se. To su znali i njih dvoje, premda donedavno nisu znali ni za Stipana, ni za postojanje ove novčane nagrade. Njihov je prosjek 5,0 od kada su kročili u prvi razred osnovne pa do ovog završnog razreda srednje. Nagrada ih je zatekla.
“Nisam očekivao ovakvo što. Naravno sretan sam i ponosan, no da je nagradu dobio i netko drugi umjesto nas, također bi bilo zasluženo. Nastojat ću pametno iskoristiti novce, tim više što na jesen odlazim na studij u Zagreb.”, priča nam Josip, samozatajan mladić škrt na riječima. Ipak, uspijevamo doznati kako je programiranje njegova strast.
“Namjera mi je upisati računarstvo na FER-u u Zagrebu.”, otkriva Josip i dodaje kako je glazba nešto bez čega ne može. Pohađao je osnovnu glazbenu školu, a član je i gimnazijskoga zbora. Ponosan je Josip i na sviranje u manje-više kućnom bendu Monitori.
“Prašimo Beatlese i slično i uživamo.”, zaključuje ovaj maturant.
I Petra planira upisati FER u Zagrebu:”Josip i ja imamo nekako slične ukuse. I meni je programiranje na prvom mjestu pa se nadam da ću i ja završiti u metropoli na računarstvu. Također, volim puno čitati i gledati stare filmove.”
Petra je i dugogodišnja zaljubljenica u folklor i nezamjenjiva članica KUD-a Dikovača iz Zmijavaca.
Stipanu Biliću-Prciću valja zahvaliti što je u svoju viziju neke bolje Hrvatske, u kojoj njega neće biti, uvrstio našu talentiranu i vrijednu mladost, a Petri i Josipu zaželjeti puno sreće na studiju koji je pred njima.
Sve drugima na poticaj jer svaki oblik rada i usavršavanja, kad-tad, bit će naplaćen!
IZVOR: Imotske novine
