– Ukoliko polaznik na osposobljavanju nije prisutan iz razloga bolovanja, medicinskom dokumentacijom potvrđuje poslodavcu razlog izostanka s radnog mjesta, a visina isplate novčane pomoći i putnog troška izračunava se sukladno broju dana za koje je polaznik bio prisutan na stručnom osposobljavanju, odnosno umanjuje se za dane bolovanja, kažu nam iz HZZ-a.
U tom se slučaju novčana pomoć obračunava tako da se ukupan iznos novčane pomoći podijeli s ukupnim brojem radnih dana u predmetnom mjesecu. Iznos koji dobijete je vaša dnevnica te ju množite s brojem odrađenih dana u mjesecu. Tako dobivate visinu naknade koja bi vam trebala biti isplaćena, piše srednja.hr.
Na isti se način računa i putni trošak. Tu nastaje najveći problem. Mjesečni pokaz za Zagreb košta 360 kuna. Ako ste primjerice bolesni bili 5 od 23 radna dana u mjesecu vi će te za putne troškove dobiti naknadu od 282 kune. Za taj novac ne možete kupiti mjesečni pokaz, već ćete kupovati dnevne karte te će tada vaši putni troškovi u tom mjesecu biti gotovo duplo viši.
Jedni su primali punu naknadu za vrijeme bolovanja, a drugima je umanjivana
Iako se HZZ poziva na zakon iz 2013. praksa o neisplaćivanju naknade do sada nije postojala. To nam je potvrdila i jedna polaznica koja je željela ostati anonimna. Sa stručnim osposobljavanjem za rad krenula je 1. lipnja 2015.
– Prethodno sam nekoliko puta bila na bolovanju radi problema sa zdravljem i naknada mi nikada nije bila umanjena. U veljači ove godine bila sam na bolovanju 10 dana radi prometne nesreće i kada mi je naknada bila uplaćena, dobila sam 1600 kuna manje. Nije mi bilo jasno jer se to nikada do sada nije dogodilo, kaže polaznica stručnog osposobljavanja koja je željela ostati anonimna.
Budući da joj nije bilo jasno što se točno dogodilo odlučila je kontaktirati Zavod za zapošljavanje .
– Gospođa koja se javila rekla mi je kako je to normalno i kako to stalno rade, te da mi je plaćeno onoliko koliko sam radila, a to je u veljači bilo 11 dana, kaže nam sugovornica.
Nameće se pitanje: kako je moguće da zakon iz 2013. za istu osobu nije vrijedio u 2015., ali ove godine vrijedi? Iz HZZ-a još nismo dobili odgovor.
Sličnu je situaciju imao i Krešimir Kujundžić, također polaznik stručnog osposobljavanja od srpnja 2015. On je u veljači bio na bolovanju tri dana, zbog čega mu je naknada bila umanjena za 380 kuna. Odlučio je zbog toga kontaktirati HZZ, koji se i u ovom slučaju pozvao na zakon iz 2013.
– Na upit HZZ-u izjasnili su se kako se do sada ta praksa nije provodila, ali od 1. veljače su započeli s takvim obračunavanjem. Rekli su mi i da se intenzivno radi na tome da polaznici koje je to zaobišlo izvrše povrat sredstava za dane odsutnosti (bolovanje) od početka stručnog osposobljavanja, kaže nam Krešimir.
Ističe i kako smatra da je to nepoštivanje Članka 4. iz ugovora koji polaznici potpisuju, a koji kaže kako se naknada u slučaju privremene nesposobnosti za rad ne isplaćuje tek kada je polaznik odsutan više od 30 dana.
“Nasilno se umanjuju radnička prava mladih jer nemaju izbora na tržištu rada”
Za komentar smo kontaktirali Mrežu mladih Hrvatske, koja prati mjeru stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Smatraju kako ovakve odredbe zakona zapravo govore o odnosu države prema mladima i prema njima kao radnicima. Kažu i kako se nasilno pretpostavlja da je u redu smanjivati radnička prava mladih osoba jer je značajan broj mladih nezaposlen i one nemaju puno izbora na tržištu rada.
– Iznos od 2.400 kuna je još uvijek niži od razine minimalne plaće i ako se osoba razboli, taj iznos se još dodatno umanjuje. Sramotno je da osobi kojoj su već umanjena materijalna prava u odnosu na druge radnike ima i umanjena radnička prava. Ovom odredbom se poručuje mladima da njihovo zdravlje nije prioritet i da nemaju jednaka prava, kaže nam Marin Živković iz Mreže mladih.
Kaže i kako je zabrinjavajuće što se zanemaruju pozitivni efekti plaćenog bolovanja kao što su povećana produktivnost, ali i smanjivanje vjerojatnosti širenja zaraza.
– Druga poruka koja se šalje mladima s obzirom na to da ih se materijalno penalizira jest da su oni sami krivi te trebaju snositi posljedice. To su sve poruke koje država ne smije slati mladima, rekao je Živković.
Naglašava i kako je problematično što osobe na stručnom osposobljavanju uopće nisu svjesne tih odredbi.
– Prečesto se događa da se pravila mijenjaju i da se mlade o tome ni na koji način ne informira. Nedopustivo je da se mlade osobe ne mogu ni pripremiti na ovakve situacije, dodaje Živković.
IZVOR: Dalmacija News
– Ukoliko polaznik na osposobljavanju nije prisutan iz razloga bolovanja, medicinskom dokumentacijom potvrđuje poslodavcu razlog izostanka s radnog mjesta, a visina isplate novčane pomoći i putnog troška izračunava se sukladno broju dana za koje je polaznik bio prisutan na stručnom osposobljavanju, odnosno umanjuje se za dane bolovanja, kažu nam iz HZZ-a.
U tom se slučaju novčana pomoć obračunava tako da se ukupan iznos novčane pomoći podijeli s ukupnim brojem radnih dana u predmetnom mjesecu. Iznos koji dobijete je vaša dnevnica te ju množite s brojem odrađenih dana u mjesecu. Tako dobivate visinu naknade koja bi vam trebala biti isplaćena, piše srednja.hr.
Na isti se način računa i putni trošak. Tu nastaje najveći problem. Mjesečni pokaz za Zagreb košta 360 kuna. Ako ste primjerice bolesni bili 5 od 23 radna dana u mjesecu vi će te za putne troškove dobiti naknadu od 282 kune. Za taj novac ne možete kupiti mjesečni pokaz, već ćete kupovati dnevne karte te će tada vaši putni troškovi u tom mjesecu biti gotovo duplo viši.
Jedni su primali punu naknadu za vrijeme bolovanja, a drugima je umanjivana
Iako se HZZ poziva na zakon iz 2013. praksa o neisplaćivanju naknade do sada nije postojala. To nam je potvrdila i jedna polaznica koja je željela ostati anonimna. Sa stručnim osposobljavanjem za rad krenula je 1. lipnja 2015.
– Prethodno sam nekoliko puta bila na bolovanju radi problema sa zdravljem i naknada mi nikada nije bila umanjena. U veljači ove godine bila sam na bolovanju 10 dana radi prometne nesreće i kada mi je naknada bila uplaćena, dobila sam 1600 kuna manje. Nije mi bilo jasno jer se to nikada do sada nije dogodilo, kaže polaznica stručnog osposobljavanja koja je željela ostati anonimna.
Budući da joj nije bilo jasno što se točno dogodilo odlučila je kontaktirati Zavod za zapošljavanje .
– Gospođa koja se javila rekla mi je kako je to normalno i kako to stalno rade, te da mi je plaćeno onoliko koliko sam radila, a to je u veljači bilo 11 dana, kaže nam sugovornica.
Nameće se pitanje: kako je moguće da zakon iz 2013. za istu osobu nije vrijedio u 2015., ali ove godine vrijedi? Iz HZZ-a još nismo dobili odgovor.
Sličnu je situaciju imao i Krešimir Kujundžić, također polaznik stručnog osposobljavanja od srpnja 2015. On je u veljači bio na bolovanju tri dana, zbog čega mu je naknada bila umanjena za 380 kuna. Odlučio je zbog toga kontaktirati HZZ, koji se i u ovom slučaju pozvao na zakon iz 2013.
– Na upit HZZ-u izjasnili su se kako se do sada ta praksa nije provodila, ali od 1. veljače su započeli s takvim obračunavanjem. Rekli su mi i da se intenzivno radi na tome da polaznici koje je to zaobišlo izvrše povrat sredstava za dane odsutnosti (bolovanje) od početka stručnog osposobljavanja, kaže nam Krešimir.
Ističe i kako smatra da je to nepoštivanje Članka 4. iz ugovora koji polaznici potpisuju, a koji kaže kako se naknada u slučaju privremene nesposobnosti za rad ne isplaćuje tek kada je polaznik odsutan više od 30 dana.
“Nasilno se umanjuju radnička prava mladih jer nemaju izbora na tržištu rada”
Za komentar smo kontaktirali Mrežu mladih Hrvatske, koja prati mjeru stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Smatraju kako ovakve odredbe zakona zapravo govore o odnosu države prema mladima i prema njima kao radnicima. Kažu i kako se nasilno pretpostavlja da je u redu smanjivati radnička prava mladih osoba jer je značajan broj mladih nezaposlen i one nemaju puno izbora na tržištu rada.
– Iznos od 2.400 kuna je još uvijek niži od razine minimalne plaće i ako se osoba razboli, taj iznos se još dodatno umanjuje. Sramotno je da osobi kojoj su već umanjena materijalna prava u odnosu na druge radnike ima i umanjena radnička prava. Ovom odredbom se poručuje mladima da njihovo zdravlje nije prioritet i da nemaju jednaka prava, kaže nam Marin Živković iz Mreže mladih.
Kaže i kako je zabrinjavajuće što se zanemaruju pozitivni efekti plaćenog bolovanja kao što su povećana produktivnost, ali i smanjivanje vjerojatnosti širenja zaraza.
– Druga poruka koja se šalje mladima s obzirom na to da ih se materijalno penalizira jest da su oni sami krivi te trebaju snositi posljedice. To su sve poruke koje država ne smije slati mladima, rekao je Živković.
Naglašava i kako je problematično što osobe na stručnom osposobljavanju uopće nisu svjesne tih odredbi.
– Prečesto se događa da se pravila mijenjaju i da se mlade o tome ni na koji način ne informira. Nedopustivo je da se mlade osobe ne mogu ni pripremiti na ovakve situacije, dodaje Živković.
IZVOR: Dalmacija News
