Jedan od igrača koji je nosio Imotski u drugom dijelu sezone je 23-godišnjiIvan Tomičić, izdanak Hajdukove omladinske škole, neupitni nogometni talent koji je dugo tražio put do prave afirmacije, a konačno ga je pronašao u Gospinom docu. Ivan je upisao tek nekoliko nastupa u bijelom dresu, zatim je bio na posudbama Primorcu, Solinu, Segeste, talijanskoj Mantovi i Ischiji Isolaverde. Nakon epizode na “čizmi” odlučio se vratiti korijenima, u Imotski, odakle je porijeklom, i tamo se prometnuo u jednog od najboljih igrača.
Tomičić je za Imotski upisao 13 nastupa, zabio je četiri pogotka u najbitnijim utakmicama uključujući i posljednju protiv Dinama, a sjajnoj statistici pridodao je i tri asistencije. Nakon svega nada se povratku u Prvu HNL, siguran da je konačno izbacio dječačke hirove iz glave.
– Na zimu sam trebao potpisati za Regginu, ali nisam se mogao registrirati do 1. svibnja i najlogičniji potez je bio da prihvatim neku od brojnih ponuda iz Druge HNL. U međuvremenu me nazvao predsjednik Imotskog Mate Tolić, zamolio me da im dođem pomoći na što sam odmah pristao. Imotski je moj kraj, tu se osjećam kao kod kuće, došao sam bez puno razmišljanja što se pokazalo kao puni pogodak za mene. Zadovoljan sam svojim igrama, imao sam malo problema na početku drugog dijela, bio sam ozlijeđen, ali nakon oporavka sve se odigralo po planu. Uhvatio sam pravu formu, bio sam standardan, zabio neke golove, zapravo sam se preporodio u Imotskom. Napravili smo odličan posao, pravo malo čudo na kraju prvenstva, zabio sam gol u toj zadnjoj utakmici što je rasplet koji sam mogao samo poželjeti – kaže nam Tomičić koji se trenutno nalazi na odmoru uoči priprema za sljedeću sezonu.
U Imotskom je najčešće igrao iza napadača, poziciju ofenzivnog veznjaka, što mu najviše odgovara, ali po potrebi je znao započeti i u samom vrhu napada. Posebno je istaknuo pozitivnu atmosferu u svlačionici.
– Nisam nigdje doživio takav sklad između iskusnih i mladih igrača. Momci su igrali s takvom željom i zalaganjem da je to gotovo nevjerojatno. Trener Balajić je bio naš vodić kroz cijelu ovu priču i na kraju smo zajedno dogurali do cilja. Pravo je zadovoljstvo raditi s takvim suigračima, kao i s trenerom koji nas je znao opustiti kroz zezanciju, ali zato se znalo da moramo biti maksimalno ozbiljni kad je u pitanju rad.
Tomičić vjeruje da je napokon sazrio kao igrač, spreman je napraviti iskorak u svojoj karijeri, a epizoda u Imotskom uvelike mu je pomogla.
– Trenutno sam u najboljim godinama, izbacio sam mladenačke hirove iz glave i nadam se da sam konačno izrastao u pravog igrača. Shvatio sam u Italiji s trenerom Jurićem što znači igrati u inozemstvu, skupio sam dosta iskustva u Hajduku, Drugoj HNL, tako da mogu reći da samo naučio nogometnu lekciju.
Za kraj smo ga upitali gdje se vidi u sljedećoj sezoni.
– Imam već pozive nekih prvoligaša, u dubini se nadam pozivu Splita, ali nije smak svijeta ako ga ne dobijem. Cilj mi je biti nositelj neke ekipe u prvoj ligi, ne da sjedim na klupi, nego da imam standardnu minutažu – zaključio je Tomičić.
