Ruski mecena koji je žario i palio po Splitu netragom nestao: tvrtke koje je ostavio grcaju u dugovima

‘Imota’ je upravo otišla u stečaj, a time je završila i priča o votki ‘Akvinta’ iz Prološca. Sjećate li se Dmitrija Železnjaka, poslovnog čovjeka koji se prije desetak godina bučno pojavio u Splitu i nakanio pokrenuti velike poslove? Nekoliko godina poslije, tko zna zašto, miljenik medija potpuno se povukao s javne scene. U tome je dosljedan. Samo rijetki znaju odgovor na pitanja gdje je i što radi ruski mecena široke ruke.

Na njega tek povremeno podsjete poslovne vijesti, uglavnom loše. Poput najnovije iz Imotskog, gdje je htio stvoriti prestižan ‘spoj najkvalitetnijeg žita, hrvatske izvorske vode i jadranskog zraka, koje je upotpunio britanski dizajn i američko-talijanska tehnologija’. Nema više nikoga da objasni je li destilerija votke propala ili je negdje preseljena.

Trebala je to biti važna kockica u poslovnom mozaiku Dmitrija Železnjaka. ‘Akvintu’ je počeo proizvoditi 2006. godine preko tvrtke Adriatic Distillers. Prethodno je za gotovo 13 milijuna kuna kupio staro potraživanje ‘Splitske banke’ prema ‘Imoti’. Samo za otkup duga dao je toliko novca koliko bi mu bilo dostatno da kupi cijelu tvrtku. Zašto? To nikome nije bilo jasno. ‘Imota’ i Železnjak imali su kompliciran odnos – dijelom partnerski, dijelom vjerovničko-dužnički. Poduzetnik je uzeo u najam dio pogona i ljudstva u ‘Imoti’, a Imotski je šarmirao i ulogom potpredsjednika nogometnog kluba.

‘Akvinta’ gomilala gubitke

U prvih šest godina Akvinta je akumulirala gubitak veći od 67 milijuna kuna. Tek 2013. godine došla je dobit od 13,9 milijuna kuna, koja se već 2014. smanjila na 2,8 milijuna. Podaci za 2015. nisu objavljeni, unatoč zakonskoj obvezi. Železnjak je tvrdio da je u projekt uložio 14 milijuna eura. Zanimljivost je neobično mali broj zaposlenih u tvrtki za proizvodnju i prodaju votke. Adriatic Disteller zapošljavao je tek šest radnika.

O poslovanju Dmitrija Železnjaka općenito se jako malo zna. Uz destileriju i sve ostale njegove firme loše posluju. Tvrtka Adriatic Investments, registrirana za trgovinu nekretninama, prošla je skraćeni stečajni postupak. Portus Adria, koja drži udjele u tvrtki ‘Luka’, koncesionaru splitske teretne luke, bilježi ozbiljne minuse s jednim preostalim zaposlenikom.

Kompanija ‘Luka’, s kojom je započeo splitsku poslovnu avanturu, jedina daje znakove života. Dvije godine prije isteka Vlada je produžila koncesiju čak do 2035. godine. Nakon dugogodišnjeg sudskog postupka (jednog od deset između bivših partnera) uspio je od Viktora Zinčenka sudskim putem preuzeti tvrtku ‘Poljička republika’, a time i dodatnih 20 posto dionica koncesionara teretne luke. Železnjak kontrolira više od 60 posto ‘Luke’ koja nema baš uzlazni trend.

– Do 2035. godine planiramo uložiti 180 milijuna kuna kako bismo dosegnuli 900 tisuća tona tereta, koji smo imali u godini prije Domovinskog rata – govorio je Dragan Žanetić, direktor ‘Luke’.

Ambiciozno jer to je tri puta više od sadašnjeg prometa. ‘Luka’ danas zapošljava 137 radnika i lani je poslovala s 900.000 kuna dobiti. Poslovne 2010. dobit od 1,5 milijuna kuna ostvarilo je 160 radnika.

Ruka ruskog vlasnika na Stinicama se slabo osjeća. Više je spekulacija zašto je tako, a čelni ljudi ‘Luke’ kažu kako ima povjerenje u zaposlenike. Član Nadzornog odbora Srećko Stanić ne krije da nema kontakt s predsjednikom NO-a (treći član i zamjenik je Pavel Ryabov), a i ne sjeća se kad je bila zadnja sjednica.

Železnjak u Split navraća vrlo rijetko i nije osobito aktivan. U lipnju je ‘Luka’ osnovala tvrtku ‘Lučke usluge’ u kojoj je Železnjak direktor, a splitski odvjetnik Ico Škarpa prokurist. Prošlog tjedna obavljena je promjena i kao jedini vlasnik naveden je Dmitrij Železnjak. U popis djelatnosti, znakovito, dodane su ‘proizvodnja i destiliranje alkoholnih pića…’. Odvjetnik Škarpa nije spreman ništa reći o poslodavcu.

Izdašne donacije

U Splitu se Železnjak nekad osjećao kao kod kuće. Status je osvojio i izdašnim donacijama. Financijski je značajno pomogao ‘Hajduk’ i omladinsku nogometnu školu, iako ga je ljutila pozornost koju je izazvala njegova poslovna suradnja s Igorom Štimcem i predsjednikom klubaBrankom Grgićem.

Sponzorirao je i niz kulturnih događanja, poput predstave “Ana Karenjina” zagrebačkog kazališta ZKM, doveo je rusku verziju mjuzikla “We will rock you” u splitski HNK. Nastupom na Prokurativama, Splitu je darovao i čuveni ruski balet Kirov. Uskoro je uslijedio i koncert bivše svjetske atrakcije, grupe “Boney M”. Dimitrij Železnjak je sponzorirao i splitski Davis Cup, modnu reviju ‘Pariz u Splitu’ te izbor za Miss Universe. O svom je trošku ruski bogataš financirao i međunarodnu znanstvenu konferenciju o caru Dioklecijanu.

Brzo je stekao status glavnog mecene splitske mode i kulture. Kasnije ga je razočarao odnos splitske društvene elite prema njemu. Vrijeđala ga je činjenica da, nakon što je prestao financirati događaje, više nije dobivao ni kurtoazne pozive.

‘Kapital i glamur’

Za život je birao miran kutak s pogledom na more. Na Hvaru je sa suprugom Olesyom unajmio ljetnu rezidenciju s gliserom, kako bi svakog jutra na posao išao brodom. Radi atraktivne Kristine Bucić, 28 godina mlađe i za glavu više plavuše, brzo je napustio tek nešto manje mladu suprugu, bivšu rusku misicu. Prakticirao je pravilo da ‘kapital i glamur idu zajedno’.

Odjednom, promijenio je smjer i odlučio nestati s javne scene. Splitski okvir postao mu je tijesan i preselio se u Zagreb, gdje je pokrenuo projekt gradnje luksuznog naselja u Mlinovima. Dok su ranije njegove tvrtke imale sjedišta u Londonu i Leedsu, novi projekt pokrenut je s Cipra. Osnovana je tvrtka Yeoman, s kojom je Železnjak trebao sagraditi 14 superluksuznih vila od 400 četvornih metara po projektu britanskog arhitektonskog uredaChapman Taylor s prodajnom cijenom od tri milijuna eura.

Vile su završene krajem 2014. godine, a promocija je povjerena PR agenciji ‘Drimia’. Da, to je ona tvrtka Ane (Šarić) Karamarko. Vile se još uvijek nude kupcima, ali sad po 1,2 milijuna eura (ponegdje se pojavi i cijena od 850.000 eura), a agenti prodaje bez uvijanja priznaju da nijedna još nije prodana.

Od svih najavljivanih poslovnih planova Železnjak nije uspio okušati sreću samo u najspektakularnijem – 300 milijuna eura vrijednom projektu ‘malog grada sa superluksuznim hotelima od šest zvjezdica’ na Jadranu, po uzoru na Dubai. Žalio se da nije mogao naći slobodnih 27.000 kvadrata. Možda je i bolje da nije.

Ako još ima poduzetničkog elana i kapitala, barem dvije takve prilike su mu na pladnju: Vicenco Blagaić traži bogata ženika za svoje ‘Tri sestrice’ u Dubrovačkom primorju, a zbog Zablaća grad Šibenik je promijenio GUP.
Onaj stari Dmitrij možda bi imao što reći o tim megaprojektima. Ovaj novi Železnjak danas u sjeni samo šuti, piše Slobodna Dalmacija 

Print Friendly, PDF & Email

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com