Kako zapravo iskazati riječju ono što se sinoć u večeri Cvjetnice događalo u Imotskom? Jeste da već osamnaest godina gledamo iste scene prikaza Muke Isusove, jeste da je hrvatski Jeruzalem, Grad na gori, kameniti Imotski, uvijek u tih osamnaest godina nešto što nigdje na svijetu to nema, ali zaista, zaista, prikaz Živih slika Muke Isusove sinoć je bilo nešto veličanstveno.
U mraku kamenitog mora Imotskog, obasjanog samo mjesečinom i stotinama baklji, u gradu u kojem se prema grubim procjenama našlo više od deset tisuća ljudi iz svakog kutka Hrvatske, u gradu koji je dva sata i pored toliko duša bio grad tišine i dostojanstva, odigralo je ovog puta rekordan broj glumaca amatera divne scene preslikane iz Biblije. Zamislite, deset i više tisuća ljudi, a potpuni mir, samo se čuju Isusove (Tomislav Martić – jedini profesionalac) riječ s Posljednje večere, njegovi uzdasi iz Getsemanskog vrta, oštri tonovi Poncija Pilata (Ante Knezović) kod suđenja.
Ovog puta po prvi put na drugoj, ali zaista predivnoj lokaciji ispred stare gradske općine. Kako zamisliti da je bio tajac i uzdasi kada Isus susreće svoju svetu Majku (Vesna Mustapić), kada na starim imotskim skalinima uzima Veronikin (Marija Stipić-Bubalo) rubac ili kada mu Šimun Cirenac (Zlatko Ljubičić) pomaže nositi križ. Da ne govorimo o hodu uz putove Kalvarijske po starim imotskim skalinima. I onda vrhunac, razapinjanje Isusa na mitskoj Topani.
„Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!“ odjeknulo je u tihoj noći kao grom, i kada je Isus razapet na križu izdahnuo, kada ga je Majka uzela mrtva u naručje, ta masa, ta djeca, starci, bake, djedovi, očevi, mladići i djevojke razišli su se u još većoj tišini.
Definitivno osamnaesti prikaz Živih slika Muke Isusove sinoć u Imotskom, gledajući očima onih koji promatraju i scene s umjetničkog aspekta bile su najveličanstvenije do sada. I još nešto, vjerovalo se da će biti oko 400 kostimiranih glumaca, a došlo ih je više od pet stotina.Iz svakog kutka Imotske krajine.
Svaka čast i redateljima, scenografima, kostimografima,jednostavno svima koji su bili dio nečega čega doista nema nigdje na svijetu.
