Imotska krajina svakim danom sve više stari.Sve je manje mladih,a u polupraznim selima ostaju oni najstariji.Neki od njih, na žalost i sami,ostavljeni od svojih najbližih.Tužnih ima priča kako djeca koja žive i rade u gradovima izvan Imotske krajine , ne žele doći vidjeti te svoje roditelje i na času njihove smrti.No, ima i onih koji upravo takve ljude koji kao stari i nemoćni moraju imati ponos i dostojanstvo čovjeka,brigu brinu o njima.Istina, na jedan način i profesionalno,preko udomiteljstva za koje se dobiva novac,no sve jedno, ako se nema trunke ljubavi i poštovanja prema starim i nemoćnim, uzalud vam sve.
Tako i jedna lijepa gesta udomitelja bračnog para Anisije i Josipa Bepa Milardovića iz Medvidovića Drage s predgrađa Imotskog ,budi nadu da postoje dobri ljudi,puni duše i ljubavi.
Taj bračni par udomio je preko Centra za socijalnu skrb četvero staraca s područja Imotske krajine teško pokretnu Anicu Zovko iz Berinovca, pa nepokretnu Anu Štrljić iz Lokvičića,Nedu Gudelj iz Krstatica,Milana Klarića iz Ciste Velike.Ljudi imaju prostora,volje za radom i ono najvažnije ,htjeli su raditi kod svoje kuće.
-Već petu godinu udomljujemo stare i nepokretne iz Imotske krajine.Do sada smo imali 14 osoba, na žalost sedmero je umrlo.Vjerujte,da nije ljubavi prema njima, to se nikakvim novcem ne može nadoknaditi,jer svatko od ovih nosi i pelene, morate ih 24 sata paziti, voditi na WC, okupati ih,dati im lijepu riječ ,veli Anisija.
A da se Anisija sama ne bi hvalila,njene riječi sa suzama u očima potvrdili su nam Ana,Milan i Anica,kada smo ih posjetili na prigodnom izletu , u povodu blagdana svetoga Ante.Neda nije mogla doći jer je bolesna.
-Ispekli su nam lijepog i ukusnog kozlića, fala Bogu ima pića ,kave i slatkiša.Naša Anisija i Bepo su kao naša djeca,što im god kažemo to nam učine.Blagoslovljena im svaka minuta.Svaki dan se kuha, hrane imamo napretek,čisti smo, uredni,pričamo,ponekad nam dođu i naši najbliži,ali mislimo da nam ni kod njih ne bi bilo kao kod naše Anisije i Bepa,uglas nam rekoše troje staraca,kada smo ih posjetili kod rijeke Vrljike gdje su uživali u prirodi i lijepoj ćakuli.
