Lijepa priča stiže nam iz Luga u općini Proložac. Petnaestogodišnja učenica zagrebačke Rapske škole Lucija Palma Jukić prvakinja je Hrvatske u streljaštvu za kadetkinje.
Zašto rekosmo Lužanka?! Pa, zato što joj je otac iz Luga, a Lucija Palma jedva čeka bilo kakav praznik da iz Zagreba dođe u rodno mjesto svoga oca. Silno voli Lug. Susreli smo je u društvu svojih prijatelja, upravo u trenutku kada je njen otac častio svoje susjede zbog Lucijinog velikog uspjeha u lovačkom domu u Lugu.
– Ja sam vam se streljaštvom počela baviti prije dvije godine. Tek onako, čisto iz zezancije. Dvije moje prijateljice koje su bile članice Streljačkog društva Trnje pozvale su me na trening. Falio im je treći član. Bilo je to točno prije dvije godine.
Hajde Lucija Palma uzmi pušku, rekoše mi. I ja je uze u ruke i evo u dvije godine dogurala sam do kadetske prvakinje Hrvatske, veli nam simpatična Lucija Palma.
Prva medalja bila mi je neka brončana u pojedinačnom nastupu, pa onda druga, treća, zlatne, srebrne. Nakupilo ih se u dvije godine čak 22, dvanaest sa državnih natjecanja i deset sa županijskih. Ova prije dva dana na državnom prvenstvu u Rijeci je i najdraža jer sam postala prvakinja Hrvatske
Disciplina je malokalibarska puška u trostavu, klečeći, ležeći, stojeći. Zahtjevno je bilo, konkurencija iznimno jaka iz svih klubova i društava Hrvatske. Sretna sam, nema što, reče nam simpatična Lucija Palma kojoj je sada prioritet ući u reprezentaciju Hrvatske. Od sljedeće godine prelazi u juniorsku kategoriju.
Kada smo je pitali za njena dva imena, u razgovor se uključi otac Mišel.
– Ovako vam je to bilo. Ja sam bio pripadnik legendarne Treće Imotske bojne. Daleke 1992., početkom srpnja, spremali smo se osloboditi Golubov kamen. Pred sami napad navečer sjedimo ja i moj ratni prijatelj Mario Rebić Đujić i pričamo o budućnosti.
Ako ostanemo živi ti ćeš meni i ja tebi biti vjenčani kum, zakleli smo se jedan drugom. Kako smo sjedili ispod nekih palmi zavjetovali smo se da ćemo, ukoliko dobijemo curice u braku, jednoj dati ime Palma. Dogovor sam ispoštovao. Žena dala ime Lucija, a ja Palma, reče nam otac Mišel.
E, pa sretno ti Lucija Palma.