Oj Buljani ponosito pleme,mjesta nema gdje vam nije sjeme.Pjevalo se tako u nedjelju kod rijeke Vrljika na svojevrsnom susretu brojne obitelji Buljan iz Podbablja Gornjeg kod Imotskog.Koliko je znano ,brojnije obitelji i nema u Imotskoj krajini.Pedeset i pet njih okupilo se na volju i želju one koja je sve to osmislila fizički i duhom,stare Mile Buljan 89. godišnje zvane Pedićka , još uvijek vrlo vitalne i bistre starice.Ona je , nakon smrti svoga supruga 1986. godine preuzela kormilo brojne obitelji, tri sina(na žalost nedavno je umro jedan sin) njihove obitelji , kćerke, 14 unučadi,23 praunučadi,nevjeste,ali isto tako i najbližih svoga supruga.Buljani su se tako po prvi put našli zajedno .Bilo je i suza nakon upoznavanja,jer se neki nisu nikada ni vidjeli.Došli su iz mnogih mjesta Hrvatske, inozemstva kako bi se zahvalili plemenitoj Mili i njezinoj inicijativi.
-Znadete,volila bi da san ovo i prije organizirala,kada je moj sin Miki još bio živ.Sada mi se u srcu miša tuga i radost,bol i veselje.No, kada vidim ove unuke, praunuke,živnem.Ali kada već pišeš sine, zapiši i ovo.Moja mater rodila je petnaestero dice , od toga nas osmero sestara.Samo u njih,zajedno sa mojim ima priko tri stotine i to one najbliže rodbine, dice, unučadi, praunučadi, prapraunučadi.Mislila sam danima, zašto mi se dica nisu upoznala,a ista krv, ista duša,pa ja rekla sinovima i ćeri da ih okupimo. I evo fala Bogu svi smo tu zajedno.Ništa ti dite moje nije važno u životu kliko obitelj,još kada se slažu i vole.To ti je najveće blago ovoga svita.Jer ko će ti priskočit prvi, nego tvoj,ko će te pomoć nego tvoj.Ima danas svašta, brat s bratom ne govori, unuče s unukom,ne vide se nikada u životu.A mi Buljani vam nismo takvi, reče nam stara Mila.
I doista iznimno lijepo bilo je u nedjelju među Buljanima.Toliko zajedništva,ljubavi i razumijevanja na jednom mjestu, odavno vidjeli nismo.Pravi primjer i drugim obiteljima.
