Jučer je obilježena jedna lijepa obljetnica u Imotskom.Naime, po prvi put su se zajednički susreli maturanti generacije 1991/1992. imotskih srednjih škola.Svoj maturalni ples tad nisu održali, jer je po Hrvatskoj bjesnio rat.Ravnateljstvo škole dobro je procijenilo da nije vrijeme za nikakvo slavlje.No u nedjelju su se od 350 onih koji su 1992. izišli iz srednjoškolskih klupa ,okupilo oko 180 i proslavili su 25-tu obljetnicu mature.Došli su i ondašnji učenici koji su pohađali pravni, ekonomski,kemijski, tekstilni, tokarski i druge tadašnje smjerove.Lijepo ih je bilo vidjeti na središnjem imotskom trgu gdje su napravili i zajednički snimak,a nakon toga natavili druženje do kasno u noć.
-Kako je lijepo bilo susresti svoje prijatelje.Neki se stvarno nisu vidjeli punih 25 godina,a bili su u istom razredu.Život ih je raspršio diljem Lijepe naše i inozemstva,baš kakva je i sudbina Imoćana.Mjesecima sam pripremao uz pomoć svojih prijatelja ovaj susret i satisfakcija mi bijaše u nedjelju kada smo se okupii.Nisu svi mogli doći,za neke i ne znamo gdje su ,ali se nadamo da će do njih doprijeti tračak ozračja našega susreta.I još nešto.Odlučili smo se viđati češće,još ćemo se dogovoriti u kojem periodu,jer najljepše je imati prijatelja i to onoga koji je s tobom dijelio klupe ,zajedničke brige i zajedničke ljubavi, rekao nam je glavni pokretač ovoga susreta Leonard Topić.
Imotski maturanti generacija 1991.-1992. obišli su i grobove svojih umrlih profesora i prijatelja, te grobove svojih kolega koji su bili sudionici Domovinskog rata.Položili su cvijeće i upalili svijeće.
