377

Članovi ekspedicije Vlaji na Himalaji došli su do vrha Mera Peak

Ekspedicija “Vlaji na Himalaji” došla je ove nedjelje do 6476 metara visokog Mera Peaka, jednog od himalajskih vrhova kojeg su odredili sebi za završetak svoje avanture.

Nakon što su ustali prije zore, s čeonim svjetiljkama započeli penjanje po snijegu i ledu, neumorna ekipa odradila je majstorski svoj uspon, razvivši na vrhu zastave Hrvatske, Splita i HPD Sv. Jure iz Zagvozda odakle je većina podrijetlom.

Glumac Vedran Mlikota javio se uzbuđen porukom: – “All is well!” To je bila rečenica, tj. šifra kojom je Edmund Hillary javio baznom logoru i cijelom svijetu da je Mt. Everest osvojen. Vlaji na Himalaji, ne žele se uspoređivati sa velikim Hillaryem i nisu imali nikakve šifre, ali radost koju smo osjetili kad smo kročili na vrh Mera Peaka, teško je opisati. Pa, eto, i mi vičemo: ” Sve je u redu!” Mera Peak je osvojen! – poručio je Mlikota.

Od prisutnih petnaest, dvanaest ‘vlaških jurišnika’ krenulo je 1. listopada, u ranu zoru iz visinskog logora, sa visine od 5760 metara, prema vrhu. I svih dvanaest se popelo na vrh. Mlikota navodi kako trojica nisu mogla krenuti. Zbog problema s temperaturom, velikom iscrpljenošću, grčevima u nogama i sličnih tegoba.

– Strateg i taktičar, Viki Grošelj, veliki slovenski, europski i svjetski alpinist, Stipin penjački partner u zlatnim godinama slovensko-hrvatskog alpinizma, bio nam je profesor i pedagog u svakom trenu. Uostalom, on se na tim visinama osjeća kao u dnevnom boravku. Zar ne? A priča je tekla otprilike ovako: 29. rujna rano ujutro, nakon 15 dana penjanja i spuštanja po Himalajama, krenuli smo iz Kharea (4950m), zadnjeg naseljenog mjesta ispod Mera Peaka, prema visinskom logoru u planini, na visinu od 5760m. U punoj opremi: visinske cipele, dereze, cepini, karabineri, vreće za spavanje na niskim temperaturama….i ostalo. Pet sati penjanja po ledu stvorilo je i prve probleme nekolicini Vlaja, a noć na visini od 5700m, u šatorima, je jako duga i hladna! Pojedinci nisu ni oka sklopili. I ja sam među njima! U 02:00 bio je planiran doručak, ali kad smo izmilili iz šatora, imali smo što vidjeti. Snijeg. Novonapadali. I još pada! Vikijeva naredba: natrag u šatore i čekaj! Vrijeme se smirilo oko 5 ujutro i stavivši svu opremu na sebe, formirali smo tri naveze, te u 05:30 sati krenuli u hladnu himalajsku zoru, prema vrhu. Ljepotu izlaska sunca na himalajama nemoguće je opisati, pa neću niti pokušavati! To morate doći vidjeti! – napisao je Mlikota.

Veli kako je put prema vrhu bio dug i naporan. Na tim visinama ljudi se doslovce bore za kisik (ima ga oko 40%), neprestalno treba mijenjati odjeću jer se temperatura mijenja svakih nekoliko minuta, od žege, preko oblaka, do snijega. Vlaji su prema Mera Peaku krenuli u navezama, odnosno međusobno povezani konopima, radi osiguranja u slučaju pada. Na vrhu je prva naveza bila u 10:45, druga u 11:00, a treća oko 11:30 sati

– Kakav uspjeh jednog malog planinarskog društva iz Zagvozda! Silazak je bio nešto brži, ali nimalo lakši. Pokupili smo stvari iz visinskog logora u ruksake, i još nekoliko sati spuštanja ledom, pa “kopnom” i eto nas opet u Khareu, odakle smo i krenuli. Krug se zatvorio. Vlaški krug na Himalajama. I evo nas sjedimo u jednom malom i simpatičnom lodgeu i prepričavamo dogodovštine i junačimo se našim pothtvatom. A imamo i s čim! Pozdrav svima u Hrvatskoj koji su nam na bilo koji način pomogli. A posebni pozdrav Zagvozdu iz kojeg smo krenuli i u koji se uskoro vraćamo. Kao bolji ljudi. Jer Himalaja čini ljude boljima! – rekao je Mlikota.

Prikaži komentare

Još nema komentara

Komentiraj