Ako je u Zagrebu na Trgu bana Jelačića bilo sto tisuća ljudi, a na Splitskoj rivi kako kažu pedeset i kusur, onda je za imotske prilike ta brojka nadmašena. Jer, što se sinoć događalo na središnjem imotskom trgu na dočeku Ante Rebića i njegovih suigrača Lovre Kalinića, Ivana Perišića, Ivana Strinića i Filipa Bradarića, to se ne može opisati. Znalo se da će doći Rebić, ali je imotski gradonačelnik Ivan Budalić doveo i ostalu četvoric pa je Imotski bacio u ekstazu. Nasmijanih i veselih lica iz cijele Imotske krajine, iz susjedne Hercegovine, Mostara, Širokog Brijega, Posušja, Gruda, Makarske, Vrgorca i Splita čak. Zagrijao je mnoštvo najbolji puhački orkestar u Hrvatskoj Imotska gradska glazba, potom Miroslav Škoro, a onda su tek iza 22 sata došli naši srebrni momci. Vulkan u Imotskom, baklje, bengalke, tisuće upaljenih mobitela, skandiranje…Gradonačelnik daruje Imotskom tortom Strinića za njegov rođendan, Ante Rebić pjeva kao da je na Splitskom festivalu, Filip Bradarić vidi se, baš kao i Ivan Perišić ostali bez glasa, ali smijeh i podrška Imoćanima. A oni, posebno mladi, na tisuće njih, razdragani, raspjevani, jednostavno prelijepi u predivnoj i nezaboravnoj ljetnoj imotskoj noći. Slike za pamćenje, to Imoćani nikada zaboraviti neće.I sam Lovre Kalinić ostao je zatečen slikom i dočekom,baš kao i Bradarić i Perišić.
“Ovako vam je u mom Imotskom,” dobacio im je Rebić koji nije skidao osmjeh s lica. Vidjelo se da mu je upravo doček u njegovom rodnom gradu poseban. A tek transparent „Sveti Ante iz Vinjana Gornjih, čuvaj našeg Antu iz Vinjana Donjih“,totalno ga je razgalio.
Zaključimo. Doček Vatrenih u Imotskom, baš kao onaj u Zagrebu i Splitu ostat će onima koji su ga doživjeli u sjećanju do njihove smrti. A generacijama će se pričati o sinoćnjem dočeku.
Ovo triba dici ući u udžbenike da uče kako je u praksi jedinstvo Hrvata. Ovi momci neka budu primjer političarima, skoro je vikao jedan postariji Imoćanin. Cijeli program izvrsno je organizirao grad Imotski, a sve službe od policije, vatrogasaca i Hitne pomoći nisu na sreću imali mnogo posla.
