Na glavnom izvorištu rijeke Vrljike i dalje raste nivo vode. Kako nas je obavijestio ing.Luka Ćorić direktor Vodovoda Imotske krajine u subotu na večer Hrvatske vode postavile su specijalni mjerni uređaj na prvoj ustavi,koji kontrolira visinu vodostaja.Na glavnom izvorištu Opačac vodostaj je došao i do četiri metra,što daje mogućnosti uključivanje tri pumpe za crpljenje vode u vodospreme.U niti jednom trenutku nije bila ugrožena opskrba vodom pučanstva Imotske krajine.Voda i dalje ima tendenciju rasta i to itekako hrabri.Što se tiče kanalizacijskog sustava koji ide ispod korita hitno sam pozvao veće u ponedjeljak firmu koja se bavi ispitivanjem devijacija na kanalizacijskom sustavu koji su i do sada nama snimali i sanirali propuštanja,te ukoliko se one ustanove, odmah će se prijeći saniranju,riječi su ing. Luke Ćorića.
Da se situacija s Vrljikom smiruje govori i podatak da je voda u nedjelju izjutra počela izvirati na predjelu Pločice kod Zdilarovih kuća.Prvi gutljaje friške vode popio je mladi Ivan Knezović kojega smo zatekli na izvorištu.
Ipak ,ostala izvorišta poput Utopišća koji vodom opskrbljuje rukavac Vrljike kod Zelene katedrale još miruje.Isušeno je cijelo korito,a najzanimljiviji detalj učinka potresa svakako su znamenita jezera Dva oka,također jedno od izvorišta.U takozvanom Gornjem jezeru kao glavnom izvorištu vodostaj je pao za nešto više od metar.Vjekovima se iz njega voda prelijevala u Donje jezero uskim kanalom i dalje prema koritu Vrljike u Zelenoj katedrali.No sada se voda prelijeva iz Donjeg u Gornje jezero .Nizvodno od glavnog izvorišta Opačac voda se podignula također za desetak centimetara,što upućuje da se podzemni tokovi pune vodom.
A da nije svako zlo za zlo, govore Imoćani, nestanak vode otkrio je i mnoge stvari koje idu u korak sa neodgovornim odnosom prema imotskoj hraniteljici života.Dojavljuju našem dopisništvu o pronalasku ispusta crnih jama u samo korito rijeke što će morati hitno na noge dignuti inspekcijske i druge odgovorne službe.S druge strane zapuštenost korita Vrljike i njezinih pritoka visokom travom koja se redovito ne kosi,a u kojoj se zaustavlja otpad,plastične boce i ostalo smeće, na mjestima poput onoga koji od Zelene katedrale vodi do Opačca,takva je da netko za to snosi odgovornost.Hoće li se sada nakon ove nesreće sa poniranjem Vrljike u utrobu zemlje i opravdanom panikom građana za njenim opstankom, pokrenuti vrlo jasan proces utvrđivanja onih koji u Vrljiku ispuštaju tijekom čitavog njenog toka fekalije i otpad,primijeniti sankcije i konačno se s Vrljikom civilizacijski odnositi,ostaje vidjeti.Ako je ona ,a jeste hraniteljica života Imotske krajine, onda je takvu i čuvati.
Tekst i foto: Braco Ćosić
