Rat oko izgradnje kamenoloma u Lovreću, mještani tvrde da će im uništiti turizam, tamo je i arheološki lokalitet, no poduzetnik tvrdi: Ma, ima tamo đavla paklenog, samo poskoka i drače…

Puno je žuči u Lovreću. Poduzetnik Nikica Katić odlučio je otvoriti kamenolom na brdu Vilinjaku, no neki ga mještani ne žele u susjedstvu. Nedavno je u Općini bila rasprava o Studiji utjecaja na okoliš. Pale su teške riječi, optužbe, izražavalo se sumnje u političko pogodovanje Katiću, no Kić – kako ga zovu njegovi suseljani – sve odlučno demantira.

Nešto više od pet stotina Imoćana stavilo je potpise na peticiju kojom se protive novom kamenolomu na njihovu području, među njima i osobe iz javnog života, poput prof. dr.Slavka Šimundića, bivšeg dekana Pravnog fakulteta, dr. Ante Nosića, bivšeg dožupana Splitsko-dalmatinske županije, Zdenke Babić Petričević, bivše saborske zastupnice HDZ-a…

Odvjetnik Mišo Živaljić, pravni zastupnik deset mještana koji su prikupili potpise ove peticije, tvrdi da je kamenolom predviđen na mjestu koje je vrijedno arheološko nalazište i kao takvo zaštićeno kulturno dobro.

 

– Radi se o dvije zemljišne čestice veličine deset hektara. Ona, na kojoj bi trebao biti kamenolom, pripada Medovu Docu i obuhvaća devedeset i devet posto ukupnog zemljišta eksploatacijskog polja, odnosno više od 100 tisuća metara četvornih zemljišta. Godine 2017. cijela je parcela Rješenjem Ministarstva kulture RH u zemljišnoj knjizi zaštićena kao kulturno dobro.

Interesantno je da investitor Katić, iako je na to po zakonu obvezan, nije napravio konzervatorski elaborat, niti se Ministarstvo kulture išta pitalo o ovoj investiciji protiv koje su listom ustali mještani – kaže Živaljić, i pita odgovorne hoćemo li na vrijednom arheološkom nalazištu, koje je upisano u Registar kulturne baštine Republike Hrvatske, sutra gledati teške bušilice i građevinske strojeve, koji vješto izbjegavaju gradine, gomile i stećke, i hoćemo li zamišljenom imotskome turizmu morati pridodati jednu kontradiktornu, proizvodnu granu?

“Arheološko nalazište Grad (Ivanova kula) je prapovijesna gradina. (…) Počeci ljudskih aktivnosti na pojedinim gradinama sežu u enolit, a suhozidom omeđene utvrde i naselja postaju standardom tijekom brončanog doba. (…) Ivanova kula višestruko je važna za proučavanje kulturno-povijesne slike ovoga dijela Dalmatinske zagore.”

Navodnici su tu jer se radi o citatu iz obrazloženja Ministarstva kulture u kojem su točno označene točke koje su od arheološkog značenja. Drugi problem je razvoj turizma u Imotskoj krajini. Otkad je probijen tunel “Sveti Ilija”, na sve strane niču kuće s bazenima, a turizam i kamenolom, kažu njegovi protivnici, ne idu ruku pod ruku.
Nije samo Medov Dolac u pitanju, no otpor je u tom selu najžešći.

Prašina i buka

– Tu odmah, iza brda, je kuća za iznajmljivanje od Dunda iz Trija Gušt, a okolo je još ljudi koji ulažu u turizam. To je sve tu, šta se kaže, kuća uz pojatu. Svi su ugroženi. I svak zna kako prašina ide kad se počne u kamenolomu radit. Kažu da i po deset kilometara putuju čestice – zabrinut je Ivan Raos.

– Pa, onda miniranje, silna buka, strojevi… Ima da nam se gosti isti čas pokupe ća. Doveli smo tu speleologa Rađu, jednog od najboljih u Hrvatskoj, i on je nama ovdje deset jama pokaza – veli Ivanov sumještanin Jure Šćurla.

Kažu nam da je Katićeva kuća samo sto i pedeset metara udaljena od budućeg kamenoloma. Što mu bi da radi kamenolom u blizini svoje kuće?

– Prvo, zato što je tu njegova parcela, a drugo – jer je to rudnik zlata. On zna da su na izmaku drugi kamenolomi, i da smo na čisto, u takvim je okolnostima unosno imati kamenolom. Zatvoren je kamenolom u Žrnovnici, Srinjinama, i normalno je da bi tu ljudi danas-sutra dolazili uzimat kamen. On će kamenom opsluživat cijelu Makarsku rivijeru i dalje – konstatira Katić.
– I sad da ti dođe gost, da vidi tu prašinu, čuje buku… – iživcirao se Petar Šćurla. – Pere, ma ne bi ti ja doša, a kamoli gost – odmahuje rukom rođak Jure dok razgovara na trijemu vile “Mustapić”, ispred koje je veliki bazen jer vlasnici dogodine kane primati goste.
– Ljudi su krenili dizat kuće, gradit bazenčiće, žele imat svoj mir, a sad ujedanput – doć će nam kamenolom!? – čudi se Jure Šćurla kako je općinarima, odgovornima u Županiji i ministarstvima, palo na pamet razvijati turizam uz kamenolom. 
Čemu onda subvencije, pitaju se. Zašto država baca novac poreznih obveznika na potpore za gradnju bazena i obnovu starih kuća, a istodobno odobrava otvaranje kamenoloma. 
– Nismo samo mi ovdje protiv. Nas je 515 peticiju potpisalo. A ako bi se tilo i ponovit, bit će ih još više! – siguran je Ivan. 
Objašnjava da je nekada radio kod Katića, potvrđuje da je bio korektan poslodavac, no dobro se sjeća kad je unatrag petnaest godina baš on – Nikica Katić, prikupljao potpise kontra kamenoloma koji je namjerio otvoriti Nikola Milas.

– I ja sam mu tad reka: ja ovo, Nikica, da se razumimo, ne potpisujem radi tebe, nego zbog prašine koja će nas sve ovdje ugrozit – govori Ivan Raos.

Rođaci Šćurle vele da je prava šteta uništiti turizam u dijelu Imotske krajine koja je na dvadeset minuta vožnje od mora, a otvaraju im se lijepe perspektive. Konačno su dočekali svoju šansu, koja bi im, kažu, zbog kamenoloma mogla propasti.

– Ovo je raj za turiste. Oni traže ovaj mir, njima je dosta urbanog načina života. Ove staze su im idealne da mogu s “kvadrom” proć kroz ovu baštinu, nauživat se čista zraka. Dosta je njima i gradova, i buke, i prašine – Jure će.

Katić je, objašnjavaju nam, obavljao sondiranje terena i utvrdio da je materijal koji bi tu crpio – kvalitetan. Na osamdeset metara dubine našao je sami kamen.

– Općinski vijećnici bi tribali bit uz nas ako nas oni zastupaju, a bar bi tako tribalo bit, jer mi smo ti koji smo ih birali. Ja sam u Medovu Docu skuplja potpise. Devedeset posto je ljudi protiv. Prvi put kad je Milas proba pokrenit kamenolom, sazva je sastanak, mi smo mu rekli – ne, i čovik se povuka. Korektno, nema šta. Sad je sve napravljeno mučki – ljut je Jure Šćurla na one koji nisu otvoreno ustali protiv gradnje kamenoloma.

– To su van oni od marende. Kalkulanti. Čekaju da vide ko će im šta dat – veli.
– Ako išta može zadržat ovi svit tu, to je poljoprivreda, malo stočarstva i turizam – veli Petar Šćurla. – Pokazalo se da se od turizma može ubit neka kuna. Ljudi obnavljaju baštinu, rade, u Imotskoj krajini je priko sto bazena, i aj recite pravo, zašto to sad uništit? Uđi na internet, već je sve bukirano za dogodine! I odakle sad pravo ljudima da moju didovinu, koju su moji stari krčili, tek tako pribace u radnu zonu? Koga su o tome išta pitali? Koga konzultirali? Jel sad i ovo malo šta nas ima triba potrat? – pita Ivan Raos one koji su krojili prostorne planove u Županiji i Općini da bi se na Vilinjaku dogodio kamenolom s koncesijom na dugih 37 godina.

Već se planira napraviti i put do njega. Na raspravi o Studiji utjecaja na okoliš, čuo se podatak da radovi u kamenolomu, bukom i prašinom, mogu ugroziti ljude i životinje najviše u radijusu od 108 metara.

– To je izjava za ludnicu! Svako zna da su puno veće udaljenosti u pitanju! – ogorčen je Jure.
– Svi smo svjedoci šta je bilo po Žrnovnici, i kako su doli letile stine kad se minavalo. Od gori ima dvista metara zračne linije do prvih kuća. To je sve građeno nikako. Sve će ih protrest – veli Petar, i poziva se na dokaze koje je svojedobno upravo Nikica Katić prikupio protiv pokretanja kamenoloma u općini Lovreć – On je tada mava papirima iz Konzervatorskog odjela iz Imotskog. A di su oni sad? Na raspravi o Studiji utjecaja na okoliš ih nije bilo – zaključuju moji sugovornici.

Zaštićene točke

Kucamo na vrata Konzervatorskog odjela u Imotskom. Primio nas je pročelnik Ivan Alduk.

– Što se tiče Studije utjecaja na okoliš, nije nam dana na uvid, pa logično ne znam što u njoj piše. Kad stigne, možemo o njoj pričati, vidjeti je li u njoj predviđeno sve što treba biti predviđeno. Što se tiče kamenoloma i odnosa prema arheološkim nalazištima, prvo treba vidjeti gdje će točno kamenolom biti. Ja točnu poziciju ne znam, osim onoga što vidim da je ucrtano u Prostornom planu općine Lovreć – veli Alduk, pa ističe da je riječ o golemoj čestici na kojoj će biti i kamenolom.

– Na jednom dijelu te čestice nalazi se arheološki lokalitet i u to nema sumnje. Taj je lokalitet po onome što sam osobno vidio, jer sam bio gore, a volio bih, kažem, da napokon i nešto službeno vidim, udaljen od kamenoloma od 300 do 500 metara. Arheološki lokalitet u tom smislu ničim nije ugrožen. Šetao sam se tuda, staze su već probijene jer se obavljaju istraživanja terena, i nisam naišao ni na kakvu arheologiju. Tu se vide pravopijesne gradine.

Označene su točno GPS točkama, tako da ne štitimo cijelu katastarsku česticu ako za to nema osnove – veli pročelnik Alduk.

Pojedine prapovijesne gomile koje se tu nalaze, kaže, nemaju arheološku zaštitu. Ali i one su udaljene od kamenoloma. I to na velikoj udaljenosti od onoga što mislim da će biti kamenolom, ali bih, ponavljam, volio da me netko napokon službeno i upita o svemu tome – kaže.

Što se tiče navodnog preskakanja Ministarstva kulture, odnosno Konzevatorskog odjela Imotski, u dugoj administrativnoj proceduri koja prethodi otvaranju kamenoloma, pročelnik Alduk ističe da se naručitelj Studije nije obvezan uključiti u proces izrade iste.

– Hoće li nas konzultirati u fazi izrade, njegova je stvar. Može i ne mora, ali Studija mora doći nama na uvid i onda ćemo se referirati o tome vrijedi li ona ili ne – jasan je.

Na rasprave o Prostornom planu općine Lovreć nije, kaže, dolazio, jer to po zakonu nije ni dužan, niti ga je tko na nju pozvao. O svemu je doznao iz medija i na temelju prijava koje su stizale u Konzervatorski odjel i na koje je uredno odgovarao postupajući sukladno ovlastima.

– Arheološki lokalitet i kamenolom jesu na istoj čestici, ali ona je ogromna, a kamenolom je udaljen od arheološkog lokaliteta. Nemam zakonskog uporišta nekome reći da tu ne smije biti kamenolom samo zato jer je par stotina metara udaljen od arheološkog lokaliteta, no opet ponavljam, trebao bih nešto napokon službeno dobiti na uvid, i trebao bih točno znati odakle će se protezati kamenolom, a da bi se o tome Konzervatorski odjel u Imotskom službeno očitovao – veli Alduk.

Objašnjava nam da im studije utjecaja na okoliš najčešće dolaze na uvid pisanim putem.

Kontaktirali smo, naravno, i Nikicu Katića, vlasnika tvrtke “Katić Bau”, koji kani na Vilinjaku otvoriti kamenolom, a kako bi u nepuna četiri desetljeća iz njega crpio 3,6 milijuna kubika kamena.

– Ne znam šta da vam kažem na tu temu a da već nisan reka. Morate me svatit, ja san čovik u poslu i neman vrimena s njima razglabat stvari koje oni jednostavno ne razume ili, šta je još gore, neće da razume! – iživcirao se Katić, što mu, naglasit će, “neki susjedi i rodbina prave probleme iz čiste mržnje i zavisti”.

Pitamo ga kako komentira činjenicu da je više od petsto ljudi potpisalo peticiju protiv pokretanja kamenoloma.

– Ma, to su bezvezni potpisi. Sve su to ljudi koji nemaju veze s nama ovdje, i ne znan kako njima može smetat kamenolom s Lovreća u Dugom Ratu, Kaštelima ili na Visokoj u Splitu? Kad su tako protiv kamenoloma, šta ne riješe, ne znam, neku tvornicu u svom susjedstvu koja sto puta opasniji za njihovo zdravlje – ironičan je naš sugovornik, koji veli da mu dasku sapunaju redom ljudi koje ne zanima što će biti s Lovrećom jer oni o tome ne ovise.

– Oni ovdje niti glasaju, niti žive, niti plaćaju porez, a rijetko dođu i prozračit obiteljsku kuću, metit roditeljima cviće na groblje, što bi, je li, bio red. I sad bi meni takvi branili otvorit kamenolom u kojem će radit trideset ljudi?! – izravan je Katić, koji odbacuje sve sumnje u namještaljke i, kako vele njegovi oponenti, činjenicu da zaobilazi Konzervatorski odjel u Imotskom, odnosno Ministarstvo kulture, a kako se ne bi našao u nebranom grožđu jer se radi o arheološkom lokalitetu.

Ima li na Vilinjaku vrijednih nalazišta?

– Ma, ima đavla paklenog. Ima poskoka i drače, eto šta ima. Ko je gori šta naša? A to da sam ja namistija sebi koncesiju za kamenolom, to je teška budalaština! Ko to more namistit? Znaju li oni uopće koliko to traje. Ja od 2014. vadim papire za to, i još nisam gotov! A sve radim po zakonu. Dapače, inzistiram da se procedura zadovolji sto posto, da ne bi posli bilo Katić ovo, Katić ono. Samo, problem je šta ljudi koji mi ovo rade, a to su, virujte mi, pojedinci koji većinom ne žive u Lovreću, ne razume da rasprava koju smo nikidan imali u Općini nije bila o tome ko je za ili protiv kamenoloma, nego o Studiji utjecaja na okoliš i kako će sve to utjecat na ljude i životinje, oće li biljke venit, a tice cvrkutat. A ta Studija je potvrdila da će sve bit u redu – decidiran je Katić.

Karta kanta

Zašto je onda svojedobno ustao protiv otvaranja kamenoloma koristeći iste argumente kojim ga sada napadaju protivnici investicije u koju je već uložio priličan novac? Dapače, zajedno su prikupljali potpise, da bi se danas, kad je postao zagovornik ideje o kamenolomu, našli na suprotnim stranama.

– Zato šta je doša čovik sa strane na moje, i meni nudija ortakluk u poslu na mojoj parceli? Pa, nisan lud da neko na mome radi posal. Ako ću ga radit, radit ću ga sam.

– Dobro, ali opet ostaje činjenica da se i tada tvrdilo kako bi kamenolom – odnosno prašina i buka koja bi tu nastajala – smetao mještanima?
– Je, ali zato jer je bila rič o deset puta većoj površini nego ova koju san ja sad dobija u koncesiju. Deset puta! Znate koliko je to tribalo bit? Govorilo se o sto hektara, pa kasnije o četrdeset i pet, da bi na kraju – nakon šta je minjan Županijski prostorni plan – sve to bilo svedeno na deset hektara. Bulaznit, Nikica je namistija ovo, namistija ono, mogu samo ljubomorni ljudi, jer tu ima onih kojin se bave istin poslon ka i ja, ali, eto, meni ide bolje nego njima i sad san im zbog toga kriv?!

Pa, jel se, kad je Županija raspisala natječaj, moga javit “Strabag” ili ne znan ko drugi? Ili to nikoga nije zanimalo osim mene kojem je cilj da ovdje ljudi ostanu, jer ne bude li kamenoloma, može ovo nas šaka šta je ostalo odma kupit prnje i ić ća – srčano će Katić, koji negira bilo kakve pogubne utjecaje kamenoloma na turizam Imotske krajine.
– O čemu oni pričaju? O turizmu? A ja san jedini od njih koji se bavi turizmom i iman bazen. I OPG! Napadaju me da ću potirat ljude odavde, a ja ih jedini ovdje još držim, jer jedini i zapošljavam. I ko mi to govori – ljudi koji žive po Splitu, u Kaštelima, Krilu Jesenice…? Dežurni dušebrižnici govore o arheologiji, a konzervatori su gori svaku gradinu prošli, pa mi ne pada na pamet bilo šta ugrozit, niti kome remetit njegov mir, jer da je tako, ne bi radija kamenolom na parceli koja je najbliža mojoj kući?! Dajte, ljudi, dozovite se pameti, ne radim nuklearnu centralu, nego kamenolom i jedina posljedica te moje investicije mogu bit nova radna mista i egzistencija za ljude koji tu budu radili – rezolutan je investitor.
Čuli smo sve aktere priče o pokretanju kamenoloma u Lovreću. Točku na ovaj tekst neće staviti potpisani novinar, nego Konzervatorski odjel u Imotskom, a kako je rekao njegov pročelnik, ništa neće prejudicirati dok ne vidi Studiju utjecaja na okoliš – “karta kanta”.

 

IZVOR: Slobodnadalmacija.hr

 

Prikaži komentare

Još nema komentara

Komentiraj

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com