JEDNE NOĆI
Evo, stadoh , tu, bez srama
osoba sam svima znana!
Poznaju me, ne po stasu,
kapetanica sam na zlu glasu!
Na mom crnom brodu, na Kasandri,
nema čega nije bilo!
Pune bačve i košare,
jelo se, slavilo i pilo!
Silni vjetri gurali nas
pod munjama i gromovima!
Bijeli brodi bježali su
pred mojim punim topovima!
Jedne noći, pod zvijezdama,
čujem kako nešto šumi, huči..
Utihnuli moji momci!
Kakva ih to bolest muči?
Nebo vedro, nigdje ni oblačka…
More mirno, od opasnosti ni tračka..
Tad odjednom, iznenada,
napusti me vjerna posada!
Nasjele su muške glave,
ni na zvijeri, ni sve strave,
nasjele su muške glave,
na sirene dugokose, plave!
,,Tupoglavci, vraćajte se!”-
vikala sam iz sveg glasa.
,,Doći će vas glave
ljepotice neobičnog stasa!”
Kapetanica sam, neustrašiva sam,
ne pokleknem nikad, nikad,
ni pred jednu neman, niti kakvu stravu,
al’ pred ljubavi dižem bijelu zastavu!!!!
Napisala: Jona Glibota
