Literarni rad: “Jedne noći”

JEDNE NOĆI

 

Evo, stadoh , tu, bez srama

osoba sam svima znana!

Poznaju me, ne po stasu,

kapetanica sam na zlu glasu!

 

Na mom crnom brodu, na Kasandri,

nema čega nije bilo!

Pune bačve i košare,

jelo se, slavilo i pilo!

 

Silni vjetri gurali nas

pod munjama i gromovima!

Bijeli brodi bježali su

pred mojim punim topovima!

 

Jedne noći, pod zvijezdama,

čujem kako nešto šumi, huči..

Utihnuli moji momci!

Kakva ih to bolest muči?

 

Nebo vedro, nigdje ni oblačka…

More mirno, od opasnosti ni tračka..

Tad odjednom, iznenada,

napusti me vjerna posada!

       

 

Nasjele su muške glave,

ni na zvijeri, ni sve strave,

nasjele su muške glave,

na sirene dugokose, plave!

 

,,Tupoglavci, vraćajte se!”-

vikala sam iz sveg glasa.

,,Doći će vas glave

ljepotice neobičnog stasa!”

 

Kapetanica sam, neustrašiva sam,

ne pokleknem nikad, nikad,

ni pred jednu neman, niti kakvu stravu,

al’ pred ljubavi dižem bijelu zastavu!!!!

 

Napisala: Jona Glibota

 

Print Friendly, PDF & Email

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com