Na naš redakcijski mail stiglo je priopćenje od Udruge mladih Imotske krajine u Zagrebu o održanoj raspravi na temu povratka u imotski. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
ŠTO JUŽNIJE, TO TUŽNIJE?
Jedan od prvih koraka naše misije podizanja svijesti o stanju u zavičaju je bila diskusija ”Povratak u Imotski?” Za članove naše Udruge, pretežno studente, pokazalo se da u osnovi dijele sudbinu svoje generacije u Hrvatskoj. Cilj je bio saznati razloge povratka/nepovratka u Imotski, nakon završenog školovanja.
Većina članova studirajući u glavnom gradu, sazrijeva u društvenom okruženju koje još uvijek nudi nešto više sigurnosti, šanse i perspektivu za bolju budućnost.
Nakon podjele u grupe ZA i PROTIV, uslijedila je rasprava.
”Malo posla, manje plaće, nema prosperiteta, zatucana populacija, uhljebi, šverc, teško nać posa u struci..” samo su neki od razloga kojim su pokazali da su kao mladi ljudi svjesni stanja u Krajini. Smatra se da izostaje snažnija društvena potpora, što je i jedan od razloga nezadovoljstva i društvene (samo)marginalizacije.
S druge strane – ”obitelj, kvalitetan život, malo misto i ljubav prema rodnom kraju” glavne su okosnice svemu negativnom. No ipak, od nečeg se mora živjeti, pa se ponovno nameće pitanje razvijanja poslovne karijere u Imotskom. Posebna polemika razvila se oko ”stambenog pitanja” – dok jedni misle da je jednostavnije vratiti se svojoj kući na svoju zemlju, drugi smatraju da bolje poslovne prilike otvaraju bolji put ka lakšem rješavanju stambenog pitanja van Imotske krajine.
”Isto kao što ljudi čine ovu udrugu, tako čine i državu i obavljaju svoju dužnost. Isto tako činimo svoj rodni kraj i jedino ga mi kao pojedinac i kolektiv možemo razviti tj. učiniti boljim.” – riječi su jednog od člana Udruge.
Nakon ove dosta zanimljive diskusije i dalje ćemo se truditi organizirati razne zabavne i počne događaje o našem gradu, jer osjećamo da je nužna cirkulacija pitanja o poboljšanju života u Imotskoj krajini među mladim ljudima. Na mladima Imotski ostaje, ili …?
