Osnovna škola „Stjepan Radić“ proslavila je Dan škole 24. svibnja, otvorivši vrata svima koji su htjeli ući i zaviriti u učionice gdje su učitelji organizirali brojne kreativne radionice za učenike.
Učenici su mogli birati u kojoj će radionici sudjelovati. Bilo je tu svega: društvenih igara, pričanja bajki, kićene glagoljice u nakitu od gipsa, zasađene Imote u pitaru – mirisnih đirana koji sada rese predvorje škole, mrlušnih sapuna vile Jezeranke, kolažnih cvjetova iz ruku djeteta, escape room u knjižnici, engleskog u tjelesnom… Igrale su se stare, zaboravljene igre, natjecalo se u graničaru i nogometu. Zaigrali su čak i učitelji protiv učenika i slavno izgubili znajući da svijet na mladima ostaje. Izgubljenu snagu našli u mirisnim, vrućim ušćipcima što su se pekli ispred škole za sve one koji vole tradicionalne slastice.
Proslava Dana škole dosegla je svoj vrhunac svečanom priredbom u Gradskom kinu. Na prelijepo osmišljenoj sceni stajalo je veliko svjetleće stablo ljubavi čiji su listovi bili titrave crvene kartice s ispisanim ljubavnim stihovima. Nakon himne i pjesme školskog zbora, na scenu su došli najslađi voditelji dosad – prvašići Cvijeta Gudelj i Bartol Jukić – i s takvom samouvjerenošću i voditeljskom vještinom najavljivali program.
U svom pozdravnom govoru ravnatelj Marko Mendeš s velikim je ponosom istaknuo učenike i mentore koji su postigli izvrsne rezultate na županijskim i državnim natjecanjima i smotrama, kao i promovirane mentorice Mirjanu Matković i Ivanu Jukić te svima uručio prigodne poklone.
U nastavku programa izmjenjivala se šaljivost i uzvišenost u scenskim igrama i recitalima, zaigrala prvi put u Imotskom Hasanaginica i snagom svoje riječi, pjesme i duboko proživljene emocije učinila da zablistaju suze u očima mnogih. A, zadrhtala su i srca – jer nisu Imoćani srca kamenoga! U snagu i ljepotu naše najljepše balade utkala se nježnošću i milozvučna klapska pjesma naših učiteljica i obavila zvucima pjesama Najlipše su oči moje majke i Ružo moja crvena svaku dušu i svako srce.
