Sigurno najveći živući hrvatski pjesnik Petar Gudelj, vratio se u svojoj 86. godini na rodnu grudu u mitsko Podosoje u brda Runovića. Da, vratio se sinoć po prvi put korijenima kao pjesnik. Dolazio je Petar iskonu nebrojeno puta, ali nikada se stihovi njegovih predivnih pjesama u kojima nebrojeno puta upravo spominje Podosoje nisu mogli čuti po njegovom rodnom selu. I eto, rekosmo, vratio se zahvaljujući neumornim aktivisticama udruge žena Runovića “Cvit u kamenu”.
“Ideja nam je uvijek negdje tinjala da organiziramo ovakvu večer ovdje u duši Podosoja na mitskom kamenom guvnu, mjestu gdje se rađao život, mjestu gdje su vrcala zrna pšenice i ječma s kojima su se othranile generacije. Podosoje je danas, na žalost, skoro napušteno selo, ali ostale su tu opipljive kamenite uspomene, duhovi predaka. I tako, zaključismo u udruzi da se Petar Gudelj sada najveći živući pjesnik u Hrvata nikada nije predstavio u svome rodnom Podosoju. Bio svagdje, čitale se njegove knjige i stihovi diljem Lijepe naše i inozemstva, a tu gdje je sve stvarao, nije pročitan ni jedan stih. Na ovaj način izvršila sam i ja i moje cure iz udruge jedan sveti zadatak. Na staro Grgića guvno doveli smo Petra sjeli ga na stari tronožac i krasnoslovili mu u društvu mnogih ljubitelja njegove poezije, njegove pjesme. Silno smo uzbuđeni,ali i ponosni na ovu večer,” riječi su Sande Lončar potpredsjednice udruge žena Cvit u Kamenu.
I doista,čim su vrsni umjetnici riječi i izričaja glumci Siniša Ružić i Vedran Mlikota počeli čitati Gudeljeve pjesme i dok je kolovoški ćuk pratio tamo od Gudeljevih rodnih Dragovića svaki njihov stih, razgalile su se duše okupljenih. A bilo ih je zaista mnogo. Posjedali su po okolnim stijenama, tronošcima, stolicama ili jednostavno sjedili na mirišljivom sijenu pokošenom s obližnjih brdskih livada. Listali su Mlikota i Ružić po Petrovim zbirkama i knjigama “Da zađe mjesec da izađe sunce”,”Munje naranče”,”Pelazg na mazgi”,,”Golubica nad jamama”,”Dušu tilu”, i po ostalim,Gudeljevi stihovi parali su tihu podosojsku noć, a slušatelji uživali. I kada je mlada gitaristica Željana Jerić iz Omiša prebirajući po svojoj gitari pridodala predivne akorde, noć poezije Petra Gudelja u njegovom Podosoju poprimila je mitski sadržaj. I onda se i predsjednik uprave Školske knjige prof. Ante Žužul, koja redovito tiska Petrova izdanja, usudio kako reče, preoteti glumcima nekoliko stihova, pročitavši Petrove pjesme.
“Ja grlim Petrove knjige, jer se tako uz njihovo čitanje osjećam bliže tom vrhunskom majstoru poezije, “reče Ante Žužul.
Za kraj predivne pjesničke večeri obratio se okupljenim na svome guvnu i sam pjesnik Gudelj, dakako recitirajući svoje pjesme, a prof.Marijana Pezo otpjevala je Tinovu pjesmu “Tamo da putujem” podsjetivši da je Imotska krajina dala dva vrhunska pjesnika.
Sve u svemu ideja žena Runovića da ovo organiziraju bijaše pun pogodak.
