Točno prije četrnaest godina tada dvanaestogodišnja djevojčica iz Zmijavaca kod Imotskog ozbiljnije je dotaknula košarkašku loptu u maloj sportskoj dvorani u susjednim Runovićima. Prijavila se na poziv poznatog košarkaškog stručnjaka Mislava Patrlja kako bi naučila nešto više od vještina košarke. Inače, prva trenerica bila joj je Marina Mikulić.
Onda je sa svojom poznatom generacijom mladih košarkašica pokorila Hrvatsku, kada je imotska ženska košarka bila na vrhuncu. Ali kako to biva u malim mjestima, djevojke su se brzo raspršile nakon završetka srednjeg obrazovanja prema većim centrima, krenule na fakultete, pa je i Iva završila u Zagrebu. Škola je bila prioritet, ali i njezina sreća što je došla u KK Medveščak.
Iva Todorić imala je i motiva krenuti u okrilje sporta jer joj je otac Borislav bio odlični nogometaš legendarnog Mračaja iz Runovića, a majka Nada među prvim imenima nekadašnje perjanice sporta Imotske krajine, rukometnog ženskog kluba “Pionirka”. Jabuka ne pada daleko od stabla, no ova jabuka uistinu je u samo četrnaest godina tako izrasla u divni plod da se o njoj mora prozboriti nekoliko riječi.
Eto, sada imam i momka
Znači, Iva Todorić danas, s 26 godina, magistrica je ekonomije. Stekla je to zvanje u rekordnom roku s visokim ocjenama. Zapravo od osnovne, pa preko srednje škole u Imotskom, Iva je imala samo najviše ocjene.
Idemo dalje. Danas je ova zgodna i lijepa Zmijavčanka i Imoćanka jedna od najboljih hrvatskih košarkašica. Prošle sezone u svome Medveščaku, s kojim je osvojila šest prvenstava i pet kupova “Ružica Meglaj Rimac”, izabrana je od strane košarkaške struke za MVP lige, zapravo proglašena je najboljom košarkašicom u Hrvatskoj. Trener joj je bio također Imoćanin Braslav Turić.
U prvoj je petorci reprezentacije Hrvatske. Pravi lijepi primjer uspješne mlade djevojke. Diploma magistrice u džepu, uspješnost u sportu, čvrsta karaktera, lijepa…
Za novinare ostaje sto i jedno pitanje. Što dalje, kuda, dokle, koji su planovi. I ne samo to, nego i postoji li neki sretnik koji je možda prati, što voli, kako provodi ljetne dane u rodnim Zmijavcima. Pa isplati se to i čuti.
– Da, prošla sezona bila mi je sezona iz snova. Sve mi se poklopilo i u onom kašarkaškom i u privatnom životu. Eto nakon Medveščaka potpisala sam za jedan naš drugi klub, no ime mu neću reći. Svakako ostajem u Hrvatskoj, ali s novim klubom imam i poseban dogovor. Znate, košarka jest lijep sport, ali od nje se, bar u našim okvirima i, naročito ženskoj košarki, ne može živjeti, a ja sam puna i onog radnog elana kada je moja struka ekonomistice u pitanju, pa se nadam i dobrom poslu. Dakako da košarku nastavljam igrati jer je to moja ljubav.
Baš jedina? – zapitasmo zgodnicu Ivu.
– Ma ne baš, eto sada imam i momka. I on se bavi sportom, igra za isto moju ljubav, onu sportsku, zmijavačku, za novog drugoligaša Croatiju. Zove se Nikola Šalinović. Jeste li sada zadovoljni i time? – postavi Iva pitanje uz široki osmijeh.
Ma ni govora, repliciramo joj, imamo još pitanja.
– Samo “pucajte”, na sve sam spremna odgovoriti. Eto zanima vas moj boravak u Zmijavcima, kod kuće. Pa to je najveća radost. Mater uvik samo o tome da ne budem mršava, pa uvijek spiza i odmor. Da znate da i ja dobro kuham, i te kako. Naučila sam silom prilika na studiju u Zagrebu, a usavršavala se u Zmijavcima. Volim modu, volim se lijepo obući i sama kreiram te svoje haljine, hlače, ali i kupujem. Potrošim tu i ja, a i roditelji, kuna.
Naručim ono preko interneta i onda dolaze paketi, mater žuga, ali šta će…
Kažu mi da imam smisla za modu, a ja volim jednostavne modele, sportski stil. Ovisnica sam o Instagramu, “dilam” slike na veliko, imam podosta pratitelja; kava mi je porok, iako ne tako veliki da bi me zarazila; kuham u kući, a vidi se to po mom ocu kada je na mojoj spizi.
Obožavam ribu; volim glazbu, obožavam Doris Dragović i njezine pjesme; navijam za svoju Croatiju i živim za današnji dan kada moji igraju prvu službenu drugoligašku utakmicu u Zmijavcima. Ja ću biti najgrlatija navijačica, kako zbog Croatije, tako i zbog Nikole. Veselim se što će sada moja Croatia dolaziti i u Zagreb, jer je to Druga liga.
Moram priznati da mi je bitan izgled kako na terenu, tako i izvan njega. Nisam umišljena, nego jednostavno se volim lijepo obući i lijepo izgledati. Svjesna sam svojih vrijednosti i bitno je da nisam umišljena, prema nikome. Sa svima sam u fer odnosima, dobra i prijateljski nastrojena.
Čeka me novi izazov
Počela Iva nabrajati sto i jednu stvar, ne može čovjek doći do riječi od nje.
– Pa htjeli ste sve čuti o meni. Treba li ponoviti? Početkom devetog mjeseca idem u Zagreb, čeka me u životu novi izazov, onaj oko posla, jer danas je to za mladog čovika najvažnije. Igrat ću i dalje košarku, mogu još tu dosta pokazati i još nisam rekla zadnju riječ.
– Živim punim plućima, neću se još udavati, a sve ovo što sam nabrojila, od mode, hrane, Instagrama, kavice, momka, sve to ostaje. Je l’ u redu? – veli nam za kraj našeg druženja trenutačno jedna od najboljih, a bogme i među najljepšim hrvatskim košarkašicama Iva Todorić.
Mala Iva iz 2005. godine dotaknula je 2019. godine jednom rukom zvijezde. No, očito da u njoj ima još energije, talenta i volje da ih obuhvati s obje ruke.
Sretno, Ive!
Tekst i foto: Slobodna Dalmacija