Ministarstvo znanosti i obrazovanja,ztavršilo je 11.3. E-savjetovanje za Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno obrazovnoj skupini u Osnovnoj školi.Taj Pravilnik izazvao je više od 600 komentara prosvjetnih djelatnika, učitelja, nastavnika, ravnatelja i pročelnika županijskih odjela za znanost i obrazovanje.Ovdje izdvajamo izlaganje saborskog zastupnika Ante Babića na tu temu,koji je izazvao vrlo povoljne komentare.
“Čitajući te komentare morali smo reagirati. Ministarstvo je u travnju 2019. godine donijelo SMJERNICE ZA IZRADU MREŽE ŠKOLSKIH USTANOVA I PROGRAMA ODGOJA I OBRAZOVANJA i sam taj dokument kada bi se dosljedno provodio zatvorio bi preko 170 osnovnih škola (u Imotskom bi od 10 ostale samo četiri osnovne škole) koje sada egzistiraju i stotine područnih škola od njih 1209, jer se tim dokumentom traži od županija kao osnivača da preispitaju opravdanost rada škola.(sic!!1)
Sjećam se, kada je 1990. bilo izgledno da će doći do otvorenog oružanog sukoba, neprijatelji su tvrdili da će se cijela Hrvatska vidjeti sa Sljemena. Danas, Stremimo li mi tome da će se danas u mirnodopsko vrijeme, nakon obranjene Domovine, naseljeni dio Hrvatske “biti vidljiv” samo sa Sljemena.
U vrijeme uprave Austro-Ugarske po mjestima naše Dalmatinske zagore su se gradile carske čatrnje za opskrbu vodom naseljenog stanovništva. Znači da je tadašnjoj vlasti stalo da se stanovništvo zadrži. Imotska krajina,primjerice, kao i mnoga druga mjesta širom Hrvatske su bila u vrijeme bivše države prometno izolirana i gospodarski opustošena, što je uzrokovalo iseljavanje stanovništva prema gradovima i depopulaciju sela i manjih mjesta. Moderna Hrvatska država, zajedno sa županijama i općinama i gradovima izgradila je svu infrastrukturu (vodu, prometnice i dobru električnu energiju, obnovila škole, športske dvorane, vrtiće), ali stanovništvo se i dalje iseljava. Koji su razlozi:
• Prvenstveno zaposlenost stanovništva
• Subvencije za nekretnine su isključivo za gradske sredine (čast iznimkama)
• Javni prijevoz dostupan samo u urbanim sredinama.
• Vrtići i jaslice koji su dostupniji više u gradovima nego u ruralnim sredinama.
Nakon što su zatvorene mnoge institucije (banke, pošte, knjižnice, dislocirani uredi), u našim malim mjestima po mjestima Imotskog,Slavonije, Like, Dalmacije, otoka, ostale su još samo škole. I o njima se u zadnje vrijeme govori kao o nepotrebnom i velikom financijskom teretu za Državni proračun. Na tom tragu je i prijedlog novog Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi.
Dakle u njemu je u odnosu na prethodni Pravilnik izbačen članak u kojem se izrijekom spominje da područni razredni odjeli, odjeli u bolnicama, malim otočnim, planinski i seoskim školama uz prethodnu suglasnost mogu imati i manje od optimalnog broja učenika(20). Također, prijedlog kombiniranih razrednih odjela je za bilo koga tko radi u nastavi neprovediv za kvalitetan oblik nastave. O tome govore stručni i iskustveni komentari.
Ukoliko se Pravilnik usvoji i provede po navedenom prijedlogu, egzodus stanovništva iz manjih sredina će biti još veći jer učenicima neće biti dostupno ustavom zajamčeno pravo na primjereno obrazovanje od“ Prevlake do Dunava” kaže pjesma ali i stvarno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom na potezu od Konavala, Vrgorca, Imotskog, Sinja, Vrlike, Knina, Gračaca, Banovine, Slavonije…
Škola u mom mjestu (Studencima) je prošle godine proslavila 150-u obljetnicu postojanja i 195 godina opismenjavanja. Kao i ona, mnoge male škole broje stoljetne obljetnice. U njoj je od prošle godine povećan broj učenika. Ali povećanje se ne događa naglo, kao što se ni smanjivanje nije dogodilo preko noći. Jako me žalosti što često ljudi ponikli iz naših malih sredina preziru i srame se svoga porijekla i ističu isključivo ekonomsku stranu opravdanosti smanjenja broja škola i razrednih odjela.
Jako teško je zadržati ljude u malim sredinama, ako veliki gradovi nude subvencije raznog tipa (od kupovine nekretnine, do vrtića, jaslica ili raznih sportskih, dramskih, glazbenih aktivnosti) jer su financijski moćniji.
Uravnilovka je pristup prošlih vremena. Danas tu grešku ne smijemo počiniti i na vrijeme treba reagirati.
Kada su ministra socijalne politike u vladi jedne europske države novinari pitali je li vlada izdvaja previše novca za prevenciju bolesti ovisnosti, jer je vrlo mali postotak izliječenih, on je rekao da misli da je i jedan izliječeni opravdava sredstva jer on je možda moj ili vaš sin.
Želimo da naši sugrađani i dalje u našoj Vladi vide zaštitnike, a ne strepe od nekog nepromišljenog poteza koji može imati nesagledivi depopulacijski efekt. Zanimljivo je da svi stranci kada dođu u naše ruralne krajeve dive se ljepoti prirode i ugodnošću života. Zar nam uvijek treba netko drugi posvijestiti što su i koje su naše vrijednosti?! Život nije stihija, a zemlju “nam nisu ostavili naši didovi, nego su nam je posudila naša dica”.
Ovakvim pravilnikom jedna Amerika ne bi imala niti jednu školu na Aljasci ili Rusija u Sibiru a imaju ih i posebno njeguju. Učinimo sve da je ostavimo našoj djeci kao zemlju podjednakih šansi i uvjeta za život.
I za Boga miloga, nemojmo srušiti kuću da bismo ubili miša!”
Sjećam se, kada je 1990. bilo izgledno da će doći do otvorenog oružanog sukoba, neprijatelji su tvrdili da će se cijela Hrvatska vidjeti sa Sljemena. Danas, Stremimo li mi tome da će se danas u mirnodopsko vrijeme, nakon obranjene Domovine, naseljeni dio Hrvatske “biti vidljiv” samo sa Sljemena.
U vrijeme uprave Austro-Ugarske po mjestima naše Dalmatinske zagore su se gradile carske čatrnje za opskrbu vodom naseljenog stanovništva. Znači da je tadašnjoj vlasti stalo da se stanovništvo zadrži. Imotska krajina,primjerice, kao i mnoga druga mjesta širom Hrvatske su bila u vrijeme bivše države prometno izolirana i gospodarski opustošena, što je uzrokovalo iseljavanje stanovništva prema gradovima i depopulaciju sela i manjih mjesta. Moderna Hrvatska država, zajedno sa županijama i općinama i gradovima izgradila je svu infrastrukturu (vodu, prometnice i dobru električnu energiju, obnovila škole, športske dvorane, vrtiće), ali stanovništvo se i dalje iseljava. Koji su razlozi:
• Prvenstveno zaposlenost stanovništva
• Subvencije za nekretnine su isključivo za gradske sredine (čast iznimkama)
• Javni prijevoz dostupan samo u urbanim sredinama.
• Vrtići i jaslice koji su dostupniji više u gradovima nego u ruralnim sredinama.
Nakon što su zatvorene mnoge institucije (banke, pošte, knjižnice, dislocirani uredi), u našim malim mjestima po mjestima Imotskog,Slavonije, Like, Dalmacije, otoka, ostale su još samo škole. I o njima se u zadnje vrijeme govori kao o nepotrebnom i velikom financijskom teretu za Državni proračun. Na tom tragu je i prijedlog novog Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi.
Dakle u njemu je u odnosu na prethodni Pravilnik izbačen članak u kojem se izrijekom spominje da područni razredni odjeli, odjeli u bolnicama, malim otočnim, planinski i seoskim školama uz prethodnu suglasnost mogu imati i manje od optimalnog broja učenika(20). Također, prijedlog kombiniranih razrednih odjela je za bilo koga tko radi u nastavi neprovediv za kvalitetan oblik nastave. O tome govore stručni i iskustveni komentari.
Ukoliko se Pravilnik usvoji i provede po navedenom prijedlogu, egzodus stanovništva iz manjih sredina će biti još veći jer učenicima neće biti dostupno ustavom zajamčeno pravo na primjereno obrazovanje od“ Prevlake do Dunava” kaže pjesma ali i stvarno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom na potezu od Konavala, Vrgorca, Imotskog, Sinja, Vrlike, Knina, Gračaca, Banovine, Slavonije…
Škola u mom mjestu (Studencima) je prošle godine proslavila 150-u obljetnicu postojanja i 195 godina opismenjavanja. Kao i ona, mnoge male škole broje stoljetne obljetnice. U njoj je od prošle godine povećan broj učenika. Ali povećanje se ne događa naglo, kao što se ni smanjivanje nije dogodilo preko noći. Jako me žalosti što često ljudi ponikli iz naših malih sredina preziru i srame se svoga porijekla i ističu isključivo ekonomsku stranu opravdanosti smanjenja broja škola i razrednih odjela.
Jako teško je zadržati ljude u malim sredinama, ako veliki gradovi nude subvencije raznog tipa (od kupovine nekretnine, do vrtića, jaslica ili raznih sportskih, dramskih, glazbenih aktivnosti) jer su financijski moćniji.
Uravnilovka je pristup prošlih vremena. Danas tu grešku ne smijemo počiniti i na vrijeme treba reagirati.
Kada su ministra socijalne politike u vladi jedne europske države novinari pitali je li vlada izdvaja previše novca za prevenciju bolesti ovisnosti, jer je vrlo mali postotak izliječenih, on je rekao da misli da je i jedan izliječeni opravdava sredstva jer on je možda moj ili vaš sin.
Želimo da naši sugrađani i dalje u našoj Vladi vide zaštitnike, a ne strepe od nekog nepromišljenog poteza koji može imati nesagledivi depopulacijski efekt. Zanimljivo je da svi stranci kada dođu u naše ruralne krajeve dive se ljepoti prirode i ugodnošću života. Zar nam uvijek treba netko drugi posvijestiti što su i koje su naše vrijednosti?! Život nije stihija, a zemlju “nam nisu ostavili naši didovi, nego su nam je posudila naša dica”.
Ovakvim pravilnikom jedna Amerika ne bi imala niti jednu školu na Aljasci ili Rusija u Sibiru a imaju ih i posebno njeguju. Učinimo sve da je ostavimo našoj djeci kao zemlju podjednakih šansi i uvjeta za život.
I za Boga miloga, nemojmo srušiti kuću da bismo ubili miša!”
