Josip Braco Zen umirovljeni automehaničar svojevrsna je legenda svoga grada Imotskog. Vrsni majstor automehanike,vozač,veliki ljubitelj i čuvar prirode,posebno Modrog jezera ,dugogodišnji glazbar Gradske glazbe,vrsni pjevač,humorista,pisac i kroničar, te ono najvažnije neumorni radnik.I mogli bi o tom osamdesetčetverogodišnjaku nabrajati lijepo u nedogled.No posebna strast ovog Imoćanina je cvijeće.Sada dok traje svojevrsna karantena Josip se posvetio cvijeću.I to kako.U čak 88 pitara zasadio je na desetke vrsta cvijeća,pa uz ono grmovito napravio je pravi ukras kamene okućnice.Kako sa suprugom Zorom živi u najljepšoj kamenoj građevini Imotskog nekadašnjoj kući i bolnici koju je 1930. godine izgradio Šoltanin i veliki ljubitelj Imotskog dr.Josip Mladinov,Josipovo cvijeće dolazi još više do izražaja.
-Pa dnevno provodim i po nekoliko sati sa mojim cvićem.Njemu treba pričati,paziti ga i uređivati.A što vam može biti lipše za oči nego lipe boje i oblici,a za nos fenomenalni mirisi.A moje cviće upravo to nudi.Odmor za dušu,veli nam Josip Braco Zen.
Nema prolaznika koji ne zastane ispred njegova cvjećnjaka,nema onoga koji mobitelom ili foto aparatom ne zaustavi sliku ljepote Zenovog dvorišta.I kada smo toga ljubitelja lijepoga upitali da nam kaže neke vrste cvijeća s kojim se svaki dan susreće ,počeo je nabrajati.
Žednjak,snježna,kugla,levanda,frezije,kala,hortenzija,zumbul,lala,ljubičica,juka,jorgovan,oleandar,fikus,lovorvišnja,hibiskus,maćuhice,jaglaci,petunija,ljiljan,ruže,tulipani,perunika, iris,paprat,Gosipna suza,Gospina papuča,pjante………
I za kraj još nešto.Ako u ovo doba karantene neki naši čitatelji imaju pokazati svoj uredni vrtu ,terasu,okućnicu neka nam se jave i doći ćemo to snimiti i napisati.Uostalom, rekkli smo kako ćemo se mijenjati nakon ove pandemije.I to u onom pozitivnom smislu.
