Istraživanje po cijeloj Hrvatskoj pokrenuo je Viktor Šimunić koji je nedugo nakon prvog javnog izlaganja dobio nadimak ‘lovca na uhljebe’.
Općine, gradovi i županije u predizborno vrijeme ponovno su postali točke prijepora. Nove opcije opisuju ih kao prostore za stranačke uhljebe koji su kočnice u razvoju, a hranidbeni lanac u politici na naslovnice je stigao i u vrijeme koronavirusa kada se taj mali neprijatelj probio čak i u Dom za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici u Splitu.
Svojevremeno je i Ivan Šuker, bivši ministar financija priznao kako cijela hrvatska povijest, sadašnjost, ali, po svemu sudeći, i budućnost počiva na tezi kako je ‘posve razumno zapošljavati svoje’.
Uhljebi su postali jedna od riječi koje se na svakodnevnoj bazi koriste na desetke puta, a bez obzira na stranu sabornice stranački štićenici paraziti u trenutcima kada je tko na vlasti.
Epitet ‘lovca na uhljebe‘ dobio je 29-godišnji Viktor Šimunić, nezavisni vijećnik u gradu Oroslavju koji broji nešto više od 6 tisuća stanovnika u Krapinsko-zagorskoj županiji. Ovaj nadobudni mladić i čovjek pun želje i volje za boljitkom prikupljao je podatke vijećničkih naknada svih 576 gradova, općina i županija u Hrvatskoj na koje građani, na godišnjoj bazi, izdvoje više od 51 milijuna kuna
Brojka od koje se zavrti u glavi, ali i podaci koji dokazuju kako je Hrvatska mala država za velike političare s pravom došla do naziva – Apsurdistan.
– Zapravo sam prvo htio istražiti samo svoju Krapinsko-zagorsku županiju, a kako sam dobivao podatke, koji su bili veoma interesantni i šokantni, odlučio sam istraživanje proširiti na kompletnu Hrvatsku. Smatrao sam da ako u mojoj županiji ima toliko nebuloza, kakvo je tek onda stanje u kompletnoj državi. Naravno, kako su podaci dolazili, šokovi su bili sve veći i veći, govori nam Šimunić i dodaje.
– Ono što želim postići je da ljudi shvate koliko novaca odlazi na vijećnike. Da ljudi shvate da je to javni novac! Da je to novac svih nas!
Splitsko-dalmatinska županija ima 16 gradova i čak 39 općina, a pravi je primjer nelogičnosti lokalnih uprava. Općina Zadvarje najmanja je u županiji, s tek 289 stanovnika i bez naknada za vijećnike. Primjera radi, općina Civljane u Šibensko-kninskoj županiji s pedesetak stanovnika manje za vijećnika izdvaja 800 kuna dok predsjednik Općinskog vijeća ima 1.300 kuna naknade. Njegovi zamjenici su na mjesečnih tisuću kuna ‘iz džepova građana’.
Općine Baška Voda, Dugopolje, Okrug i Šolta na novčanoj karti u Splitsko-dalmatinskoj županiji prednjače. U Baškoj Vodi vijećnici u Općini imaju naknadu od 1.500 kuna, a duplo više ima predsjednik Vijeća. Slično je i na Šolti, čak i više, a ‘stezanjem remena’ ne može se pohvaliti ni Dugopolje. Dugopoljci jednog vijećnika plaćaju 1.100 kuna, a predvodnik na sjednicama ima 2.500 kuna naknade.
Svakako vrijedi istaknuti i poražavajuću brojku u Marini u kojoj predsjednik vijeća Općine po sjednici dobiva 3.596,11 kuna.
Gradski vijećnici Splita na mjesečnoj bazi dobivaju 1.600 kuna naknade, a predsjednik Igor Stanišić za svoju je dužnost plaćen čak 5 tisuća kuna.
Među većim gradovima svakako valja istaknuti Kaštela u kojima je vijećnićka naknada na tisuću kuna, a gotovo tri puta veća je naknada predsjednik Gradskog vijeća. On sjednice vodi za 2.800 kuna.
S tek nešto manje od 2 tisuće stanovnika među manje gradove se svrstao Vis, ali ne i po naknadi za predsjednika Gradskog vijeća koji za tu funkciju dobiva 2 tisuće kuna novca građana. Na istom tragu su naknade za predsjednike i u Supetru, Trogiru, Imotskom i Vrlici, a nesrazmjer je očit na Hvaru. Ondje predsjednik Gradskog vijeća mjesečno dobije 3 tisuće kuna, dok vijećnici imaju naknadu od tek 500.
Među 55 jedinica njih 9 se može pohvaliti savjesnim razmišljanjima i brigom za mještane. Tako općine Brela, Lokvičići, Postira, Proložac, Sućuraj, Sutivan, Tučepi i Zadvarje za vijećnike ne odvajaju niti jedne lipe.
Ovaj genijalni vijećnik u malenom gradu otkrio nam je i podatke u cijeloj Dalmaciji. S obzirom na sve neujednačenosti ovaj bi tekst mogao izlaziti u nekoliko nastavaka, ali svakako valja istaknuti zanimljive gradove i općine.
Nevjerojatno je da općina Vir u Zadarskoj županiji s tek 3 tisuće stanovnika predsjednika Općinskog vijeća plaća 4 tisuće kuna, a po tisuću kuna naknade ima čak 13 vijećnika.
Gradovi Nin i Pag, iako s malim brojem stanovnika, s rezovima se ne mogu pohvaliti, ali zato je za istaknuti svakako općinu Galovac koja jedina nema naknade za vijećnike u Zadarskoj županiji.
Zanimljivosti stižu i sa samog juga pa tako predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika, grada s više od 42 tisuće stanovnika, ima naknadu od 3.5 tisuća kuna. S druge strane, općina Orebić s nešto više od 4 tisuće stanovnika čelnog čovjeka u Vijeću plaća 3.846,67 kuna.
I ondje postoje dobri primjeri pa tako općine Trbanj, Vela Luka i Zažablje nemaju naknada za vijećnike dok je, simbolična, 1 kuna po sjednici propisana u gradu Metkoviću.
Dodajmo i kako će svi podaci, iz cijele Hrvatske, biti brzo dostupni na stranici viktorsimunic.com , piše Dalmacija News.
