Nikola Grabovac, 3. kandidat na listi Domovinskog pokreta u X. izbornoj jedinici za parlamentarne izbore 2020.g. gostovao je danas u studiju Radio Imotskog.
Otac dvojice sinova, doktorand na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, studirao vinogradarstvo i vinarstvo u Francuskoj i Njemačkoj, vratio se u Imotski gdje radi u obiteljskoj Vinariji te sa suprugom vodi obrazovni centar.
Zašto politika?
Otkad sam se priključio Domovinskom pokretu, ljudi mi postavljaju to pitanje. 2014. g. sam se vratio u Imotski. Otad živim i radim u Imotskom, bavim se poduzetništvom i vidim mnoge probleme s kojima se mladi, poduzetnici i općenito svi ljudi susreću kako u našoj Imotskoj krajini, tako u Dalmatinskoj zagori, Dalmaciji, ali i cijeloj Hrvatskoj. Jedan od razloga, zapravo i najvažniji, je to što sam u praksi vidio da mnoge stvari ne funkcioniraju onako kako bi trebale zbog toga što imamo duopol HDZ-a i SDP-a te neke uhodane prakse već zadnjih 20 godina. Jednostavno je potrebno mnoge stvari promijeniti iz temelja.
Što Domovinski pokret nudi, a da već nismo čuli puno puta?
Domovinski pokret će prije svega vratiti odgovornost u hrvatsku politiku jer okupljamo sve domoljubne strane kojima je u cilju korjenita promjena u hrvatskom društvu. Okupili smo neovisne i stručne ljude koji imaju vlastite karijere i vlastite rezultate. Ljudi koji o politici ne ovise i o politici ne žele ovisiti te smatram da su upravo ti ljudi ključ promjena u Hrvatskoj. Upravo iz razloga jer smo neovisni.
Za vrijeme pandemije koronavirusa, više smo spoznali važnost poljoprivrede i u suštini u kojim problemima se Hrvatska nalazi. Može li se u Imotskom živjeti od poljoprivrede i kako?
Kad je krenula cijela pandemija koronavirusa i kad je nastupio tzv. lockdown, cijela Hrvatska je bila u velikoj panici. Političari su bili u panici, narod je bio u panici jer nismo znali hoćemo li uspjeti preživjeti zbog hrane. Činjenica je da Hrvatska uvozi jako puno prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda i to je ono što je zapravo uvelo najveću paniku početkom koronakrize. Moram napomenuti da uvozimo više od 3 milijarde eura poljoprivrednih proizvoda i to je ono što u Hrvatskoj, sa svim poljoprivrednim potencijalom koje Hrvatska ima, jednostavno nedopustivo i sramotno za sve hrvatske politike koje su dosad na tom polju nešto pokušale napraviti. Što se tiče imotske poljoprivrede, mislim da se može živjeti od poljoprivrede u Imotskom, ali je to dosta teško. Mnogi ljudi u Imotskom se žele baviti poljoprivredom, ali za to nemaju nikakvog sluha od strane države. Postoje pozitivni primjeri u cijeloj Imotskoj krajini koji se uspješno bave poljoprivredom dugi niz godina, međutim oni nisu pravilo, već iznimka. Imotsko polje ima 4 tisuće hektara poljoprivrednih površina, a ni tisuću hektara nije obrađeno. Iako smo sada, za vrijeme koronakrize, vidjeli da se sve više i više polja radi jer su ljudi postali svjesni toga da prehrambena neovisnost znači suverenitet, da jednostavno moramo praktično misliti. Ako mi sami sebe ne možemo prehraniti u određenoj situaciji, može nam se dogoditi da nam netko uvjetuje uvoz hrane s nekim političkim ustupcima na razini Europske unije i sl. Imotska krajina ima odlične klimatske uvjete i plodnu zemlju. Međutim, svjesni smo da u ovoj situaciji moramo okrenuti imotsku poljoprivredu kako bi se od nje moglo živjeti jer imati ovoliko poljoprivrednog zemljišta, a ne iskorištavati ga, po meni je i naša sramota. Moramo napraviti sve što je u našoj moći kako bismo aktivirali imotsku poljoprivredu jer u Imotskom se može jako dobro živjeti od poljoprivrede u budućnosti, samo ako država daje potporu poljoprivrednicima kako bi ostali u Imotskom, kako bi živjeli u Imotskom i kako bi mogli dobro živjeti od poljoprivrede.
Zašto bi se mladi čovjek odlučio na život u Imotskom?
Teško je to govoriti danas. Mislim da se mladi ljudi odluče na život u Imotskom najviše iz emotivnih razloga. To ne bi trebalo biti tako. Iako je taj emotivni razlog jako bitan, moramo stvoriti kvalitetan okvir da se mladi ljudi vraćaju u Imotski. Moramo ljudima pružiti priliku. Nećemo govoriti o stvaranju novih radnih mjesta. Svjesni smo da su imotski ljudi poduzetni ljudi i gdje god odu u svijetu postanu uspješni poduzetnici. Samo u Imotskom imamo situaciju da mladi ljudi odlaze i da ne vide svoju perspektivu u Imotskom. Postoje opet rijetki primjeri ljudi (nisu pravilo, već iznimka) koji se usprkos svemu odluče vratiti u Imotski i živjeti u Imotskom te se na svaki način trude i bore da u Imotskom i ostanu. Primjer je naš mladi inovator Mario Ljubičić koji se, usprkos svim ponudama koje ima, odlučio vratiti u Imotski i u Imotskom pokrenuti svoju proizvodnju koliko god mu to teško bilo. To su pozitivni primjeri kakve država treba poticati, pružiti svu logističku, administrativnu i financijsku potporu, a ne stvarati birokratske prepreke mladim ljudima da im na neki način zgadi život u Imotskom i Hrvatskoj pa odlaze u Irsku, Njemačku ili druge zemlje. Moramo stvoriti kvalitetan okvir za mlade ljude, za obrazovane ljude, a ne trebamo stvarati radna mjesta. Moramo stvoriti okvir da mladi ljudi sami sebi stvaraju radna mjesta jer mi Imoćani smo poduzetni, možemo raditi, želimo raditi, ali država nam u tome treba pružiti administrativnu potporu i smanjiti birokraciju.
Imoćani su dovoljno poduzetni, što smo dokazali kroz stoljeća i svugdje u svijetu. Ne tražimo milostinju, već samo kvalitetan okvir da nam država ne stvara prepreke, nego pruži priliku da se možemo razvijati kao poduzetan narod i narod koji od Imotskog može napraviti jako uspješnu krajinu.
Koji su ključni problemi Imotske krajine i koja rješenja nudi Domovinski pokret?
Nekoliko je ključnih problema. Jedan od glavnih problema je upravo ovaj problem depopulacije. Znači, odlaska mladih ljudi. On je vezan za sve. Znamo da je imotski kraj uvijek bio iseljenički kraj, ali u posljednje vrijeme se događa da odlaze cijele obitelji. Nekada su odlazili samo očevi. Te obitelji nemaju velike namjere vraćati se u Imotski, osim u mirovini. To je ono što mi moramo promijeniti. Opet se vraćam na onaj kvalitetan okvir za omogućavanje uvjeta poduzetnim mladim ljudima da rade i da se vrate u Imotski. Ne treba milostinja. Treba samo stvoriti kvalitetan okvir da bi se mladi ljudi mogli u Imotskom razvijati, imati svoje obitelji i da bi mogli tu na kraju i ostati. Navezano na depopulaciju, gospodarska situacija jer zbog nje većina mladih ljudi i odlazi. Također jedan od velikih problema je prometna povezanost. Mi već zadnjih 20 godina slušamo obećanja od raznoraznih predsjednika Vlade, ministara, kad god dođu u Imotski obećavaju brzu cestu Imotski – Zagvozd. Mislim da više ne moramo obećavati brzu cestu. Brza cesta se mora napraviti. To je uvjet bez kojeg Imotska krajina ne može ići naprijed, ali obećavat je – hoćemo li je obećavati za 4 godine opet? O tome se radi. Obećavamo je svako 4 godine, a od brze ceste ništa. Bolje bi bilo da se mi u Imotskom sami okupimo, uzmemo motike i krenemo raditi brzu cestu.
Poruka biračima?
Moja poruka biračima cijele Imotske krajine je da u nedjelju, 5. srpnja, iziđu na izbore u što većem broju, glasaju za Domovinski pokret, listu broj 8, daju glas meni pod brojem 3 jer ja ću biti istinski glas Imotske krajine u Saboru.
