ŽARKO PEŠA
Žarka Pešu sam upoznala kao četrnaestogodišnjaka kad je iz naše rodne Imotske krajine došao u Zagreb, u Srednju školu za milicionare (danas Srednju policijsku školu), gdje sam tek počela raditi nakon završenog Prirodoslovnog matematičkog fakulteta kao prof. matematike. Pratila sam cjelokupni njegov životni, radni i ratni put, a s godinama postali smo prijatelji. Živio je život u svoj punini, a tako je i radio.
Umirovljeni brigadir, legendarni ratni zapovjednik obrane Sunje, visoki časnik HIS-a, policajac, inspektor, pilot – omiljen u društvu gdje god je došao, bio je silno emotivna duša što je iskazao u svom videu poslije smrti generala Praljka. U tom nastupu iznio je svu tugu, gorčinu i bol zbog svega što se događalo u našoj državi nakon rata, u državi za koju je toliko mladića poginulo i za kakvu politiku se on nije borio.
Jedno vrijeme, prije rata, u policiji je radio u Odjelu za droge, odakle je nepravedno maknut jer nekima nije odgovarala njegova požrtvovnost/sustavnost u radu.
Pripadao je generaciji ratnika u postrojbama MUP-a, koje su prve krenule u rat na prvu crtu bojišta i bile početak stvaranja Hrvatske vojske. Prve generacije naraštaja Srednje policijske škole (pa i Žarkova 2. klasa) danas su, na žalost, zaboravljene, a stvarali su pleter kakvim se resi cijela hrvatska povijest. Odan svom narodu i domovini bio je ponos svoje generacije.
Dragi moj Leoparde, moj prijatelju, opraštam se od Tebe s dubokom tugom u srcu.
Tvoja profesorica Boženka Lončar
Imotski, 23.kolovoza 2020.
