Imotska vinska scena je živnula, kujundžuša rodila: ‘A di je sada naša uništena vinarija?! OPG-ovi državi plaćaju sve pristojbe, neka nešto i vrate!‘

U tijeku je najvažniji posao imotskih poljoprivrednika – branje grožđa, te s njim napuniti podrume, ispeći rakiju i onda uživati u svim plodovima svoga rada.

Tako oduvijek razmišlja imotski poljoprivrednik, posebno onaj kojemu je grožđe glavna poljoprivredna kultura. A Imotsko polje ovih vikenda vrvi beračima grožđa, čuje se miris mošta i vidi se zadovoljstvo na licima vinogradara. Kako i ne bi, kada je loza ponijela kao nikada u posljednjih desetak godina. Posebno ona autohtona, kujundžuša.

– Je brate ponijela da smo se i mi začudili – veli nam Ivka Ćerluka, koju smo zatekli kako s mužem Nediljkom i prijateljima iz susjedstva bere kujundžušu na svojih 1600 loza.

– Ima je baš kao i one rekordne 2013. godine, ako ne i više – veli Ivka, ali odmah i nastavlja:

– A di je sada naša znamenita vinarija koju su političari uništili, di su sada redovi ispred nje za otkup grožđa, dugi i po nekoliko kilometara. S novcem od grožđa odgojile su se generacije i generacije naših studenata, završilo fakultete. Danas se moramo snalaziti u našem OPG-u koji vodim ja i moj suprug, sada pronalazimo sami kupca da prodamo grožđe. Od nečega se mora živjeti – kaže.

– Jedan dio ćemo staviti u kuću, a jedan dio moramo prodati. Mala je mirovina, a treba financirati i fakultet, jer nam sin studira. Biti će moj prijatelju oko 3 i pol tone. Odličan je to urod, ja to ne pamtim od prije sedam godina.

kvaliteta je odlična, nema isušenog zrna. Istina, radili smo mi oko vinograda, i ja i supruga, nevjesta, ma cijela obitelj, i plodovi našega rada su vidljivi. Još samo da sve ovo otrgamo i spremimo u podrum i onda se može malo i odmorit – veli Ivkin suprug Nediljko.

TRAĆAK SREĆE ZA MNOGE OBITELJI

– Znadete onu staru poslovicu da je maslina majka, a vinova loza žena. Cijelu godinu se trebate misliti o njoj da bi vam dala roda i obveselila vas. U ovoj pandemiji korone cijela atmosfera u Imotskoj krajini je otužna, ali mislim da će ova berba grožđa u mnoge obitelji donijeti tračak sreće, ali i novca. Jer tko se ne bi pomamio za ovakvim grožđem, posebno kujundžušom. Pogledajte je samo kako se žuti. Vino će biti za ocjenu pet – govori nam šefica obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva Ivka Ćerluka.

– Napišite da bi nam i država mogla pomoći da se nastavi sadnja vinograda i proizvodnja vina. Moj OPG uredno državi plaća sve pristojbe, neka nam nešto i vrati. Možda bi mnogi mladi i ostali uz zemlju i vinograde – govori Nediljko.

Više-manje ista priča po cijelom Imotskom polju. Rodilo grožđe, rodila kujundžuša. Većina će završiti u domaćim konobama na preradi, bit će dobroga vina, tvrde stručnjaci.

Jer imotski vinogradari već su ušli u samu srž moderne prerade, pa stoga ne čudi da je kujundžuša dobila i status vrhunskog vina. A isto tako jedan dio bogatog uroda krenut će i izvan Imotske krajine, tamo prema Splitu, Šibeniku, Zadru, a i dalje. Jer dobar glas nadaleko se čuje, a dobra kujundžuša i dalje, vele nam Ćerluke.

IZVOR: Slobodna Dalmacija

Print Friendly, PDF & Email

Prikaži komentare

Još nema komentara

Komentiraj

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com