Imotski je čini nam se jedini grad u Hrvatskoj koji nema niti jedan jedini semafor kako u samome gradu, tako i u njegovom bližem okružju. Prvi takav je tek je u tridesetak kilometara udaljenoj Cisti Provo. No isto tako Imotski je sada jedini grad bar u Dalmatinskoj zagori koji ima nekoliko pokretnih semafora. A kad su oni postavljeni onda se tu nešto radi ili gradi. I upravo ti semafori dižu kosu na glavi vozačima, ali ih se treba trpjeti. Neke jedan dan, neke mjesec, a neki će zadavati glavobolju i više od pola godine. Eto, obišli smo mjesta gdje su trenutačno tri takva pokretna semafora. Jedan nadamo se, jednodnevni kod opasnog raskrižja u Grubinama na skretanju iz državne u državnu prometnicu prema Zagvodu i tunelu sv. Ilija gdje je postavljen za regulaciju prometa zbog promjene vodovodne cijevi. No, kako se uz malu uzbrdicu nakupi pet šest automobila neki stanu i na samoj sredini državne prometnice D-60 i tako ugrožavaju sigurnost sebi i drugima. Drugi je kod crkve Velike Gospe u blizini Zelene katedrale. I tu je zbog zamjene starih vodovodnih cijevi prema Prološcu tako da će se pomjerati prema tom mjestu narednih mjesec, moguće i više dana. I treći onaj koji zadaje i najveće brige i koji će ostati možda i do kraja ove godine je onaj kod Vukadinovića kuće na poziciji budućeg rotora. Aglomeracija tu trenutačno ima glavnu riječ, a onda tamo u jesen kreću radovi na samom rotoru. Vozačima samo uputa: Strpljen spašen, rekli bi naši stari.


