Već 5 godina uoči Božića Imoćani s nestrpljenjem očekuju kad će na glavnom gradskom trgu vidjeti poznatu imotsku humanitarku Vesnu Ujević. Znak je to da se spremaju Božićne jaslice, po mnogočemu jedinstvene i posebne, prave imotske, ukrašene sijenom, tvrdim imotskim kamenom, ali i – raštikom. “Potrudim se kako bi svake godine bile sve veće i kako bi ih prolaznici mogli vidjeti iz automobila”, govori Vesna. Diljem svijeta organiziraju se adventske manifestacije, ali kritičari često ističu kako se na njima ne može vidjeti onaj čiji se rođendan i slavi 25. prosinca – maleni Isus u štalici. Imoćani su i po tome iznimka. “Imotski to ima. Mi i u crkvi dosta vremena posvećujemo izradi jaslica koje su prilično velike. Desetljećima ih radimo na takav način, pa se crkvena tradicija raširila na grad. Ove jaslice su i nekada bile ispod bora dok su stariji Imoćani o tome vodili računa”, prisjeća se imotska humanitarka. Ipak, tada jaslice ne bi bile toliko velike i sadržavale bi samo figure Svete obitelji ispod bora.

Svoje mjesto u imotskom Betlehemu našla je i raštika
Tradicija postavljanja jaslica na glavnom imotskom trgu obnovila se prije 5 godina, no uz veliku štalicu i brojne druge predmete koji ove jaslice čine posebnima. “Već u studenom počnem uzgajati pšenicu kako bi na trg došla zelena i izrasla. Nekoliko ljudi nam donira bale sijena, pomažu nam prikupiti mahovinu, a komunalci donesu ostali materijal na trg. Ove godine sam imala jednog jako brzog pomagača, koji mi je sav kamen jako brzo stavio oko jaslica, tako da su mi leđa malo bolje prošla nego prethodnih godina”, prepričava Vesna tijek izrade ovogodišnjih imotskih jaslica. Posebno mjesto u ovom umjetničkom prikazu Isusova rođenja našla je i imotska raštika. Mnogi se pitaju zbog čega je ona tu i kakva je poveznica jaslica i ove biljke koja je prehranila generacije Imoćana. “Raštika je najprije simbol imotskoga čovjeka, pomogla je da ovaj narod preživi u ovom kamenu, jer je raštika žilava, baš poput nas. S druge strane, ona je hrana za tijelo, hrana siromaha, a Isus je hrana siromaha za duh. Upravo je to poveznica koja ovu priču zaokružuje u Betlehem na imotski način”, otkriva.
Dok ispijaju svoju kavu u kamenom ambijentu imotskoga Trga Matice hrvatske, podno spomenika velikom Imoćaninu Tinu Ujeviću, mnog zastanu i pitaju Vesnu treba li joj pomoći, neki donesu mahovinu, drugi pomognu u slaganju velikih figura Isusa, Marije, Josipa, pastira i mudraca s istoka. U pripremi sudjeluju i oni najmlađi, od kojih su neki po prvi put vidjeli kako se nekoć sijeno čuvalo za zimske dane. Velike figure kupio je Grad Imotski i izvrsno se uklapaju u ovaj veliki prostor. Iako se Isusovo rođenje svake godine slavi na isti način, ove imotske jaslice svaki put poprime nešto drugačiji izgled. “Sve ovisi o raspoloženju ili o tome nađem li u prirodi neki zgodan kamen ili drvo. Sve to pokrene za sobom čitav val inspiracije. Ovu godinu sam posebno inspirirana jer se obilježava 800 godina od prvih jaslica koje je napravio sveti Frane, kojega Imoćani posebno štuju”, zaključuje ova umjetnica, koja je posebno radosna kada vidi djecu koja se igraju pod borom, bacaju slamu i na taj način bilježe svoje uspomene i doživljaje o najradosnijem kršćanskom blagdanu.
