U subotu je u prepunoj dvorani OŠ Krivodol održano predstavljanje knjige hrvatskog branitelja Miroslava Gudelja Velage. Nakon himne Lijepa naša u izvedbi imoćanke Sare Mustapić, minute šutnje za našeg junaka Miroslava Gudelja Velagu i sve hrvatske branitelje koji su položili život za domovinu prisutnima, se obratio Borislav Lapenda – Lav, ratni pripadnik 1. GBR “Tigrovi” i ravnatelj ustanove za sveobuhvatnu skrb udruge “Tigrovi” Ervin Škacan koji su rekli uvodne riječi o ovoj vrijednoj knjizi.
Migijev prijatelj iz djetinjstva Branimir ( Brane ) Gudelj Velaga pričao je okupljenima o njegovoj obitelji i djetinjstvu. Recitirane su pjesme “Ja” i “Rastanak s majkom” a njegov rođak i “brat po oružju” gospodin Ranko Lozo pričao je o Migijevom odlasku u Domoviski rat, te o njegovom ratnom putu. Posebno dojmljiva bila je recitacija njegove pjesme “Pismo bratu u Poljica” kao i prigodna glazbena verzija iste pjesme koju je ovom prigodom izveo Tino Žužul. Promocija je završila u prigodnom božićnom ugođaju pjesmom Radujte se narodi u izvedbi klape “Imota i prijatelji”



Mala a tako moćna zbirka pjesama baš kao što su i ratni amblemi brigada, braće naše i osloboditelja Prve, Tigrova i najveće Udarne Četvrte. Čestitam braćo na ovoj promociji u školi koju je Migi pohađao, dječačke snove snivao i prve pjesničke korake ostvario. Braći braniteljima i svim Hrvatima dobre volje želim sretan Božić i neka nam nadolazeća 2024. godina donese onaj najvažniji naš san, istinsku hrvatsku vlast. Budimo hrabri, odbacimo diletante, smušenjake i vrage raznih boja, kazao bi naš prvi predsjednik Tuđman, prepoznajmo trenutak, odbacimo korupciju, podaništvo, lopovluk, birajmo domoljube. Nisu uvijek važne diplome sa “prestižnih” sveučilišta, mi trebamo zdrave narodne tribune koji će znati voljeti i voditi zemlju! Naš Migi, njegov duh, duh naše braće pale širom domovine, danas lebdi slobodan nad slobodnom zemljom, on je barjak slobode zabio na najistočnijem dijelu naše voljene Hrvatske, stao na put kletom neprijatelju, on se nijje umorio, on ga i danas ponosno drži visoko i vije na obalama Dunava, silnog i širokog, pomozimo mu, zamijenimo ga baš onako kao će on napisati “i dok padam ja se dižem, u pomoć vas moram zvati, uvijek prvog drugi stiže, gdje će zadnji život dati” ..Idemo, Hrvatska je naša nada, liječimo rane evo Hrvat za dom pada, zaključuje Migi. Dragi rode neka ti je laka Hrvatska gruda za koju si sve dao!