U zadnje vrijeme demografija je postala vrlo zanimljiva tema, ne samo u stručnim krugovima, već je i predmet oštrih rasprava u dnevnim razgovorima i prepiskama po društvenim mrežama – gotovo kao nogomet. Žalosna je činjenica da o lokalnim temama nema ozbiljnih stručnih ni znanstvenih radova. Novinski članci, pa i diplomski radovi, pišu se na temelju manjkavih podataka. Za prebiranje po arhivima se nema vremena, knjige se preduge i prekomplicirane pa ostaje Internet kao glavni izvor podataka. S njega se uzimaju podaci bez ikakve provjere i dalje šire. Tako smo zahvaćeni sindromom GIGO (garbage in, garbage out), a da toga nismo ni svjesni. Pokušat ću ukazati na neke činjenice koje govore o raskoraku između činjenica i onoga što se piše. Donosim preslike službenih tablograma iz 1981. godine. U javnosti se barata podatkom kako je 1981. godine na području općine Imotski živjelo 41.921 stanovnika. Međutim, zanemaruje se činjenica da je prema TABLICI 1-1-1 u trenutku popisa na teritoriju općine Imotski zatečeno svega 31.392 stanovnika (stupac 3), te da je odsutnih bilo 10.104 stanovnika (stupac 4) ili u postotcima 25% stanovništva. Malo detaljnijim uvidom otkrivamo da je u čak osam naselja bilo iseljeno više od 1/3 stanovništva. Daleko najgora situacija bila je u Ričicama gdje je čak 47% popisanih živjelo izvan Ričica!
Pola stanovništva, uglavnom mladog i aktivnog, nije bilo u Ričicama još prije 40 godina. Naravno, većina njih bila je u inozemstvu (stupac 9). Po broju inozemaca prednjačili su Dobranje (85% odsutnih), Lovreć (75%) i Opanci (74%). Ova činjenica neće pomoći u oživljavanju Ričica, niti bilo kojeg od spomenutih naselja, ali smatram da je važno znati genezu problema.
O razvijenosti općine Imotski najbolje govore pokazatelji ekonomske strukture stanovništva. Podatke o onima koji su 1981. živjeli u zemlji doznajemo iz TABLICE 1-1-6. UKUPNIM STANOVNIŠTVOM obuhvaćeni su oni koji su u trenutku popisa živjeli na prostoru općine Imotski kao i oni koji su živjeli u drugim naseljima širom tadašnje države. Tako je 1981. broj Imoćana „u zemlji“ iznosio 35.389 stanovnika. Među njima svega je 10.546 aktivnih (stupac 3), što znači da je radna snaga bila nepunih 30% ukupnog stanovništva. Hrvatski prosjek tada je bio 45,2% aktivni, dok je prostor Grada Imotskog i osam imotskih općina po popisu 2011. imao 40% aktivnih (Popis 2011. TABLICA 18). Zaposlenih osoba 1981. bilo je 6.139, od čega je njih 2.601 radilo izvan mjesta stalnog stanovanja
(TABLICA 1-1-8, STUPAC 9). Usporedbe radi, prema popisu 2011. na prostoru Grada Imotskog i osam općina zaposleno je bilo 6.562 osoba. Konačno, kad pogledamo podatak o uzdržavanim osobama, vidimo da je broj takvih bilo čak 21.314 (stupac 11). To je visokih 68% stanovništva koji su bili bez sredstava za život – ni plaće, ni mirovine, ni bilo koje druge financijske pomoći. Usporedbe radi, po popisu 2011. broj takvih je pao na 30%, od kojih su 2/3 djeca mlađa od 15 godina.
Da zaključim, po popisu prije 40 godine 25% popisanih stanovnika nije živjelo na teritoriju općine Imotski. Preko 2/3 imotskog stanovništva nije imao nikakvih prihoda za život, već su živjeli na teret drugih. Broj zaposlenih je bio 17% od ukupnog broja stanovnika, dok je 2011. broj zaposlenih 22% ukupnog stanovništva. Nažalost, socio-ekonomske podatke popisa 2021. još nemamo, ali i ovo je dovoljno da vidimo sliku socio-ekonomskih prilika u našem kraju na početku „zlatnih“ 80-ih.
Nikola Štambak, univ. mag. educ. geogr.
