U povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja članovi DVD-a Imotski danas su pohodili mjesto pogibije junaka Domovinskog rata i svog dugogodišnjeg člana i pukovnika HV Branimira Anića. Oni su na spomen obilježju na Lišanima Tinjskim položili vijenac i zapalili svijeće na mjestu njegove pogibije. Branimir Anić Buba je poginuo u svojoj 45. godini života u akciji Oluja. Isto tako na njegov grob na gradskom groblju u Imotskom položeni su vijenci i upaljene svijeće.
Dragi brate Buba, život je htio da kratko dijelimo radosti i manje lijepe dane radne okoline, dane koje smo dijelili i prolazili u olovnom vremenu bili su sve samo ne idilični. Sjetim se našeg zadnjeg susreta na vrhu poslovnog tornja u Zagrebu gdje si ti kao Imotski sokol imao svoje gnijezdo, od kuda si uvijek kontrolirao situaciju, to je bila jedna mala tvoja intima. Često smo raspravljali razne teme, često spominjali tvoje odrastanje i u Poljicima, često govorili i tvom ocu, dobrom učitelju, planirali akcije, nezgodno je bilo vrijeme “samoupravljanja”. Bio si plemenita duša širokog spektra interesa i znanja. Na zov Domovine nisi otezao niti dvojio niti trenutka, uskočio si u maskirnu odoru i poput legionara odlaziš tamo gdje si bio najpotrebniji. Izviđačko znanje, iskustvo od raznih opasnosti, tvoj nemirni duh, plaha i umjetničke duša vodile su te prema slobodi, sve do tvoje zadnje akcije, kako bi te prinijeli kao plaću za Domovinu, na oltaru domovine, da bi mi drugi živjeli u slobodi, slobodne Domovine. Ostala je nedovršena životna priča, ali i čvrsti temelj i uspomena, pa eto brate, neka ti je laka hrvatska gruda, a tvoj duh zasigurno često odmara u sjeni hrasta, ma da te je bilo upitati, siguran sam da bi baš tako odlučio, pustite me da odmorim u sjeni hrasta i pjevu slavuja. Hrvatski vitez Branimir živi zauvijek jer hrvatski vitezovi ne umiru!