U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo zanimljive priče iz života prvog prološkog učitelja Martina Pere i priču o imotskoj Pjaci, danas ulici Ante Starčevića. Emisiju možete poslušati u poveznici ispod:
Uz Svjetski dan učitelja koji se obilježava 5. listopada prisjetimo se prvog prološkog učitelja Martina Pere. Sin Vicka i Ive Alabandić rođen je 02.08.1852. godine u Kaštel Štafiliću. Učiteljsku školu završava u Arbanasima gdje poprima preporodne ideje i njima se oduševljava. Prvi je učitelj u Prološcu od otvaranja državne dvorazredne, mješovite pučke škole 17. studenog 1873. godine, a u istom razdoblju školski nadzornik je fra Karlo Grančić. Učitelj Pera pokazuje veliku brigu za školu, učenike i roditelje te nabavlja školska učila. Uspio je za potrebe škole nabaviti violinu s gudalom i 12 tetiva za poučavanje pjevanja. Pravi je narodni učitelj, narodnjak, zastupa narodne i hrvatske interese te je povjerenik don Mihovila Pavlinovića za Imotsku krajinu. Premješten je u Imotski 1879. godine gdje počinje raditi kao učitelj. Izabran je za nadučitelja 04. svibnja 1883. godine te postaje ravnajući učitelj u Muškoj pučkoj školi u Imotskom. Obćinski je tajnik u Imotskom od 1889. do 1892. godine. U tom razdoblju imotski autonomaši šalju brzojav Dalmatinskom namjesništvu u Zadru u kojem optužuju njega i župnika Rudeža kao fanatične agitatore Pavlinovićeve stranke, da teroziraju puk te traže pravdu za utući anarhistčku bandu. Usprkos autonomašima i talijanašima u Imotskom pobjeđuje Narodna stranka kojoj je predsjednik dr Augustin Bitanga. Načelnik Splita poziva učitelja Peru za tajnika splitske obćine. On prihvaća poziv te službu tajnika splitske obćine obnaša punih 19 godina, od 1893. do 1912. godine ali ne zaboravlja Imoćane. Kad imotski poglavar Grioni zabranjuje isticanje samo hrvatske zastave bez državne austrijske na zgradi Hrvatske čitapnice javlja se imotskom načelniku Josipu Tripalu i savjetuje mu da s austrijske zastave skine “stemu” pa nek uz hrvatsku visi kao obična krpa. Učitelj Pera oženio se 1876. godine u Imotskom za posjednicu Maru Bulić (1856), kći Stjepana i Perine Nikolić. Imali su sinove Janka (1881) i Vinka (1882) te kćeri Milicu (1884) i Ružu (1885) koja je poslije bila učiteljica u Građanskoj školi u Imotskom gdje se i udala. Martin Pera dolazi nakon umirovljenja 1912. godine u Proložac, a nakon smrti supruge Mare 1919. godine rasprodaje imanje u Prološcu i odlazi živjeti kod sina Vinka u Omiš.
IZVOR: Jagul Wine Cellar, podatke u tekstu ustupio Branko Ivkošić
Na fotografiji je Martin Pera sa suprugom Marom te djecom 1910. godine. Fotografiju u obiteljskoj arhivi poklonio je prijatelju dr Augustinu Bitangi
Imotski 1910. godine, šetnja imotske gospode Pjacom poslije nedjeljne mise, pozadi su dadilje zadužene za djecu. Sve vidljive kuće su i danas tu osim kuće Šabić na sredini Pjace. U kući Šabić neko je vrijeme bila gostionica u vlasništvu Bana Jukića, doseljenika iz Prološca koji je doselio iz Zavojana sa sestrom Ružom udanom Bauk po pozivu ujaka fra Petra Gnječa. Gostionicu je vodila Banova supruga Keka. Na kući je bio nacrtan veliki mačak kojeg su zvali Mischel Debre, a zapravo je ilustrirao pripadnost HSS u. Kuća je srušena poslije rata 1947. godine radi proširenja Pjace. Na kući Vrdoljak lijevo nema više luminarija, malih prozora s krovićima u potkrovlju. Kuću je sagradio doseljenik iz Grabovca Marko Vrdoljak (1772.) početkom 19. stoljeća i u njoj je živio fra Jerolim Luiđi Vrdoljak (1800.-1865.). koji je objavljivao u “Zori dalmatinskoj” od početka izlaženja pjesme i prozu. Fra Jerolim Luigi za imotski samostan pomogao je nabaviti 1834. godine orgulje iz Venecije i na njima je prvi svirao ponoćku u staroj crkvi. U kući je rođena nećakinja fra Jerolima Luiđija, kći njegovog brata Jure, Ana Vrdoljak Imotskinja, imotska pjesnikinja (1833. -1869.) koja je u “Zori dalmatinskoj” objavljivala samo rodoljubne pjesme. Ana Vrdoljak se udala u 23. godini za suca i arheologa iz Knina Josipa Alačevića koji je poslije Anine smrti u 36 godini pri porodu sedmog djeteta oženio njenu sestru Mariju. Desno se vidi velika kuća koju je sredinom 19. stoljeća sagradila Anđelina Nina Bitanga, kći Pavla supruga Mihovila Miše Vrdoljaka (1827.-1900.), Načelnika Imotskog u razdobljima 1888-1889. i 1896.-1897 godine. Kuća je poslije ženidbom pripala dr Mirku Tonkoviću. Do nje je mala kuća također u vlasništvu dr Tonkovića u kojoj je bila pošta. Pjaca je danas popločana i na njoj odavno nema obiteljskih šetnji kojih je u Imotskom bilo sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
ZVOR: Jagul Wine Cellar Tekst: Anamaria Marušić Tonković
Imotska ulica “Pjaca” 1910.
