U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo zanimljive priče i to o mlinici na Peinuši i crkvi sv. Luke na Kamenmostu. U ovom mjesecu obilježavmo dane kruha, a također smo prije nekoliko dana proslavili blagdan sv. Luke. Emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
IZVOR: Jagul Wine Cellar
U jednom od mlinova na Perinuši, nijemom svjedoku dugih stoljeća burne povijesti Imotske krajine 1946. godine. Na Perinuši je od davnina postojala mlinica sa čak četrnaest mlinskih kamenova koje su kroz povijest stoljećima koristili ne samo stanovnici Imotskog polja nego i dalje okolice. Gubernator Omiša Zuane de Franceschi 1722. godine obnovio je i proširio mlinice na Perinuši. Razorni potres 1942. godine gotovo je srušio mlinice. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture proglasio je 1976. godine mlinicu objektom kulturne baštine. Pod krovom stare mlinice na Perinuši nekad su se uz mljevenje žita saznavale novosti, pričale priče i legende, dogovarali poslovi i obavljale razmjene dobara. Po kazivanju jedne učenice iz Poljica kada bi početkom 1960. ih zimi đaci pješaci iz Poljica i Ivanbegovine po stravičnoj buri došli do Perinuše na putu do Gimnazije sklonili bi se u jednu od mlinica, pokidali omote s knjiga napravljenih najčešće od novinskog papira, zapalili ih, ogrijali ruke na plamenu, otopili zamrznute žilice oko usta i nosa i nastavili put dalje kako bi na prvo zvono u 8 manje 10 bili ispred ulaznih vrata škole. Kako je rekla cit: “Mada sam na Perinuši bila i poslije gimnazijskih dana u nekim ljepšim i radosnijim trenucima, u sjećanju mi je ostao samo plamičak koji se nesigurno i drhtavo širio, miris izgorjelog papira i slika naših ruku iznad tih plamičaka.”
Tijekom listopada svake godine obilježavaju se dani kruha, dani zahvalnosti za plodove zemlje u vrtićima, školama, te svim ustanovama za odgoj i obrazovanje djece. Svečanostima Dana kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni. Među ostalim su ciljevi upoznati djecu i mladež s nastajanjem kruha, približiti im blagovanje kruha i narodne običaje, a stara mlinica na Perinuši je idealan prikaz tradicionalnog procesa mljevenja žita, povijesti lokaliteta, njegovih tradicija, etnološkog i etnografskog blaga te kao takva dio turističke ponude grada Imotskoga i Krajine.
Anamaria Marušič Tonković
Blagdan je sv. Luke, koji je među najštovanijim svecima u Imotskoj krajini. Crkva sv. Luke na Kamenmostu najstarija je okopoljska crkva kojoj temelji sežu u predtursko doba. Crkva u čije temelje je ugrađeno više stećaka prvi put se spominje 1562. godine, obnovljena je 1705. kada je posvećena sv. Luki evanđelisti, a današnji oblik dobila je 1772. godine. Iznad vrata je šesterokraka rozeta, a nad pročeljem zvonik na preslicu s dva zvona. Crkva je presvođena, a bila je pokrivena kamenom pločom kako je to zapisao župnik fra Ivan Tonković 1891. godine te je imala tri oltara: sv. Luke, Uznesenja Bl. Dj. Marije i sv. Ante. Čitav vjerski zivot nasih predaka vezan je uz svetište crkve sv. Luke i ukopišta oko nje. Tu su naši svećenici svojom brižljivošću uzgajali puk u bogoljupstvu, brineći se za njegov duhovni život. Uz tu župu vezani su i svi najbitniji događaji u životu svake obitelji, što su ih ustrajno bilježili naši svećenici…..
Prof. Don Josip Vergilije Perić (1845.-1919), hrvatski političar, književnik i prevoditelj spjevao je pjesmu Sv. Luka 1903. godine, a jedan tiskani primjerak poslao je dr Augustinu Bitangi, cit. Veleučni Dr. Jago Bitanga.
Sv. Luka *).
(Na čast mojim suputnicim: O.M Kotarašu, O.M. Vukušiću, i O.D.Biliću).
Kamenmoste dobro te poznajem,
I kod tebe svetog Luke crkvu,
Pred kojom se opružilo polje,
Krasno polje, malo mu je para!
Odasvud ga zakrilila brda,
Ovijena kitnim vinogradim,
A prekrita svakovrstnom biljkom.
Vrlika ga rukavima grli,
Okićenim vrbam i jablanim,
Navezenim žukom i rakitom,
I zvijeni što u zagrljaju
u ponorim proždoritim ginu.
Oko crkve skapila se gora.
Po njoj ptice cvrkutaju glasno,
Mrtvim slade opočinak vječni
Na pogled joj Imotski se koči,
ko djevojče u odori bieloj
Po prikrajcim izvila se stabla…
—–‐——————————————–
(Zadar, na malu Gospu 1903.)
Miserere mei, Deus, secundum magnani etc.
Današnja župska crkva u selu Podbabju krajine Imotske posvećena je sv Luki god. 1705., a većim dielom iz zamašitih stećaka sagradjena. Okolo nje je seosko ukopište, a na puškomet od nje prema jugoistoku prelazi se rjećicu Vrliku preko Kamenmosta
Arhiv Radovinović Jagul (na fotografiji 1. str. dokumenta
