Nakon skoro dva i pol mjeseca što putovanja,što utvrdivanja dijagnoza, pregleda, konačno brojnih i složenih operacija, dijela postoperativne rehabilitacije, u španjolskom gradu Malagi, u Imotski se vratila Magdalena Popović sa suprugpom Sašom. Magdalena, naša Imoćanka koja je dobila jednu bitku za spas svoga života upravo zahvaljujući vama dragi čitatelji našega portala, koji ste svojim prilozima pripomogli realizirati sve gore nabrojani. Istina velika bitka je dobivena, njen život više nije ugrožen, ali male bitke za rehabilitaciju, oporavak potrajat će još sigurno više od godinu dana, a kako su i najavili stručnjaci iz Španjolske koji su vodili cijelo njeno liječenje. Odmah po dolasku javio nam se Magdalenin suprug Saša, njen anđeo čuvar koji je sve ovo vrijeme bdio nad njom, bio potpuna “vanjska” logistika. Prenosimo njegov autentični tekst namjenjen našim čitateljima, ali i njegovu molbu kako bi Magdalena uz našu pomoć dobila i rat I konačno mogla koliko, toliko normalno živjeti.
Dragi ljudi, evo nakon 2 i pol mjeseca izbivanja konačno smo se vratili u Hrvatsku. Poprilično izmoreni ali sada sa nadom kakvu dugi niz godina nismo imali. Kao što već neki znaju, 20.08. krenuli smo brodom iz Splita jer je to bio jedini mogući način putovanja s obzirom na Magdalenino tadašnje stanje i nemogućnost sjedenja niti 15 minuta a kamoli 3 sata leta. Nakon 5 dana putovanja prvo preko Jadrana, zatim Italije od Ancone do Civitavecchie iznajmljenim autom, Sredozemnog mora brodom do Barcelone i konačno Španjolske drugim iznajmljenim autom skoro 1000 km stigli smo u Malagu. Vrlo brzo, početkom 9. mjeseca, primljeni smo u bolnicu na sveobuhvatnu i opsežnu dijagnostiku koja je jasno potvrdila da je prvo velika otvorena operacija sa višestrukim zahvatima neizbježna, a zatim i zbog 84-postotnog suženja lijeve ilijačne vene potrebno postaviti veliki stent. Odmah smo na temelju svih novih nalaza, snimki i prijedloga liječenja zatražili i drugo mišljenje iz Kine čiji su nam specijalisti kratko odgovorili da je ono što doktor Morata predlaže razuman i prikladan pristup liječenju Magdaleninih stanja. Doktor Alejandro Rodriguez Morata, jedan predivan ali izuzetno prezauzet čovjek kojemu, osim domaćih, pacijenti redovno pristižu iz doslovno cijelog svijeta (osobno sam upoznao pacijenticu sa Novog Zelanda), izašao nam je u susret i uspio dogovoriti termin za operaciju sa timom kirurga i doktora za kraj 9. mjeseca. Znali smo da nam ne preostaje ništa drugo do čekanja ugovorenog termina u samoj Malagi jer ponovo prelaziti sve navedene puteve za tako teško bolesnu osobu bilo je jednostavno nemoguće. 28.09. Magdalenu je operiralo 5 kirurga. Tijekom operacije koja je trajala 7 sati primao sam i dobre i one malo manje dobre vijesti od doktora koji su povremeno i naizmjenično izlazili iz operacijske sale kako bi me izvještavali o onome što se događa. Samo ću ukratko navesti i opisati koje su sve operativne zahvate kirurzi obavili toga dana: nefroktomija odnosno vađenje lijevog bubrega sa čišćenjem mnoštva kolateralnih vena koje su se razvile kao posljedica potpuno zatvorene bubrežne vene (izuzetno teški Nutcracker sindrom) te transplantacija tog vlastitog očišćenog bubrega u desnu stranu zdjelice [autotransplantacija bubrega op.a.resekcija odnosno uklanjanje ligamenta koji je iznenađujuće snažno pritiskao celijačnu arteriju (teški MALS sindrom od kojega su se kao posljedica razvile čak I aneurizme jetrene i slezenske arterije) te uklanjanje oštećenih živaca; i ono što smo se nadali da će Magdalena bar to uspjeti izbjeći jer je nakon sve dijagnostike situacija unutra bila nejasna a to je jedan oblik premosnice tankog crijeva zbog pritiska gornje mezenterične arterije na dvanaesterac (Wilkie ili SMAS sindrom). Magdalenin oporavak u prvim postoperativnim tjednima bio je u najmanju ruku brutalan a nakon 17 dana došao je red na ugradnju velikog stenta. Mislili smo da će to proći rutinski ali eto, ispostavilo se da je i desna ilijačna vena znatno sužena (75%) te je ugradnja i drugog velikog stenta u drugu venu s obzirom na sve bila neizbježna radilo se o, kako su mi doktori objasnili, izuzetno rijetkom obliku May-Thurner sindroma.. 20.10. Magdalena je puštena iz bolnice sa ohrabrujućim predviđanjima doktora Morate za budućnost ali ipak upozorenja da ćemo prave rezultate liječenja znati tek nakon 6 do 12 mjeseci. On kao realni optimist oprezno smatra da će Magdalenina kvaliteta života s vremenom doći na 7 od 10 što bi za nas bilo neizmjerno jer je do sada realno bila 0 a sami oporavak će kroz tih godinu dana nesumnjivo biti težak i trnovit. Potrebne su i specijalizirane fizikalne terapije i rehabilitacija a ne smijemo zanemariti ni psihološki aspekt u cijeloj ovoj priči kako nam je doktor savjetovao a to je psihoterapijsko liječenje njenog teškog PTSP-a i depresije proizašlih iz petogodišnje patnje i niza trauma. Ono što nas sada još dodatno brine je suženje jugularne vene u vratu za koju doktori smatraju da za sada nije potrebno liječiti operativnim putem ali to ćemo akođer znati nakon spomenutog vremena. Koliko god briga sada imali, svejedno brojimo i slavimo sve pobjede a jedna od njih je i povratak avionom kući što je prije i pod morfijem bilo nezamislivo.
Ukupni troškovi bolničke dijagnostike i liječenja bili su 67,000 Eura, ne računajući
troškove smještaja, putovanja, prijevoza, hrane, lijekova i ostalog te se bezbroj puta
zahvaljujemo svakom dobrom srcu koje je pomoglo spasiti Magdalenin život. Bez svih Vas ništa od svega ovoga nebi bilo moguće,zato još jednom od srca u ime moje Magdalene i u ime njene obitelji od srca hvala našem radio Imotskom, od srca hvala svakom znanom i neznanom Imoćaninu, čovjeku dobre volje koji je prepoznao naš najteži životni ispit, pomogao nam.Vjerujemo,d duboko, a to smo i vidjeli da nismo sami i da je naša, istina još uvijek nedovršena,ali ohrabrujuća pobjeda, Vaša dragi i dobri ljudi, priča nam Magdalena.
Ukoliko netko želi i može pomoći Magdaleni u dugom i teškom oporavku, može to učiniti donacijom na broj računa: HR4623400093113996512 (Magdalena Popović, Vinjani Gornji 279, 21260 Imotski.
