Kristijan i Mija-Mirjana Jović djeca su Mire i Slavena Jovića iz Vinjana Gornjih koji su kao mladi bračni par, tada još bez djece svoje karijere počeli graditi u hrvatskoj diplomaciji. Prvo se rodio Kristijan 2001., dječak, novorođenče s gustom oštrom kosom, a potom Mija sićušna mrvica 2002. Odrastali su zajedno hodajući sa svojim roditeljima, zbog njihove prirode posla, diljem Europe.
Krenula je i osnovna škola. Tada su roditelji odigrali ključnu ulogu. Već u tim najranijim školskim godinama Kristijan i Mija bili su iznimno nadarena djeca. S mnoštvom školskih aktivnosti s pravilnim promatranjem njihovog razvoja i interesa, roditelji Mira i Slaven su uspjeli u jednoj od najtežih uloga – stvoriti ljude na ponos obitelji prije svega, a potom i cijeloj Hrvatskoj.
Mija, nježna mala Hrvatica na svim nivoima školovanja isticala se kao najbolja u European School, Brussels, poglavito u matematici. Došao je potom i fakultet. Mija-Mirjana upisuje jedan od najcjenjenijih, a time i najzahtjevnijih u svijetu, Katholieke Universiteit Leuven – Master in Business Administration – specialising in Strategic Marketing Management koje je nedavno posjetio i papa Franjo.
Papina posjeta nije slučajna. Naime, Katoličko sveučilište u Leuvenu osnovali su 1834. u Mechelenu belgijski biskupi, nakon službenog papinskog podneska pape Grgura XVI. Ovo novo katoličko sveučilište samo je kratko ostalo u Mechelenu, budući da su biskupi već 1. prosinca 1835. preselili sjedište sveučilišta u Leuven, gdje je uzelo naziv Katoličko sveučilište u Leuvenu. Povijest KU Leuven u povijesnim mijenama seže još u daleku 1425. kada je zapravo i osnovano kao Studium Generale Lovaniense (predecessor institution). Na Sveučilištu je i danas latinski moto Sedes Sapientiae.
Na svečanosti primanja diploma Mija-Mirjana je pohvaljena Cum laude kao najbolja studentica u klasi. Valja napomenuti kako se na spomenutom Universiteitu školuju mladi iz cijelog svijeta od Sjedinjenih Američkih država do Japana. Međunarodnih studenata na Sveučilištu je tako 21 posto.
Nije potom niti bilo sumnje kako će Mija odmah krenuti put uspješne karijere mlade obrazovane djevojke. Danas je zaposlena kao Create-Collective – Account Manager u belgijskom gradu Antwerpenu. Grad je inače poznat po tzv. Dijamantnoj četvrti. Izlozi i trezori puni dragog kamenja vrlo su strogo čuvani vlastitom policijskom postajom i cestovnim barikadama koje ograničavaju ulazak nezaposlenima. Također i po izvanrednoj zbirci Rubensovih umjetnina.
Kristijan, stariji brat nakon završetka Master of Science in Business Economics – specialisnig in International Business, Strategy and Innovation na Katholieke Universiteit Leuven, danas je zaposlen u Bruxsellesu kao KPMG Belgium – Advisor in Cybersecurity and Digital Risk Services u američkoj korporaciji. Zanimljivo je kako su za Kristijanove kompetencije bile zainteresirane dvije američke konkurencije. Ono što je američkim stručnjacima za kadrove bilo posebno važno je kako je Kristijan cijeli svoj obrazovni put prešao bez i jednog zastoja, ponavljanja godina, studentskim rječnikom objašnjeno „sve u roku“.
Kristijanu i Miji nepoznati pojmovi su traženje potpore preko reda, a i rade u okruženju koje priznaje samo moto „pokaži što znaš“
Najmlađa Vedrana po uzoru na starijeg brata i sestru uspješna je u European School, Brussels.
Mladi Jovići – Kristijan, Mija, Vito, Karla i Vedrana
Priča s mladim Jovićima ima i svoj nastavak
Priča o mladom naraštaju obitelji Jović ne staje na Kristijanu i Miji. Uspješna obitelj diplomata i kulturnih djelatnika funkcionira poput jednog savršeno uštimanog stroja. Poštenim putem gledati cilj kojem se teži. Pored Kristijana i Mije na ponos obitelji su redom još Matea Divić, odlikovana i rektorovom i dekanovom nagradom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Danas uspješno gradi svoj put u tvrtki PricewaterhouseCoopers PwC. Toni je s Mateom u Zagrebu. Vrijedni je učenik 13. gimnazije matematičkog smjera. Ne treba niti naglašavati ponos njihovih roditelja Jagode i Darka Divića. Karla poliglot s izvrsnim znanjem nekoliko svjetskih jezika, od 18. godine živi posve samostalno i radi u arhivu u Zürichu. Ove godine uspješno završava studij arhivistike i bibliotekarstva u Zürichu. Roditelji Lidija i Frano Jović s diplomatskim aktivnostima su na relaciji Geneva- Zürich. Vito, najmlađi Jović, koji već danas pokazuje izuzetni smisao za tehniku i tehnologiju je u Zürichu s Karlom.
“Posebno sam ponosna na djecu koja su još kao bebe dolazila u Gradsku knjižnicu Imotski na moje radno mjesto. Provodila sam s njima jako puno vremena, upravo zato jer mi je falilo to vrijeme kad su izvan Hrvatske. Osmišljavala sam im logičke igrice. Izučavajući i promatrajući, zaključila sam, kako ono što je izuzetno važno za djecu je podučavati ih logici i matematici. Na taj način naime, stvara se kritička kontrola mišljenja u pozitivnom smislu. Razlučivanje važno od nevažnog, a što je danas neophodno mladom naraštaju”, kaže Marija Jović ravnateljica Gradske knjižnice „Don Mihovil Pavlinović“, teta spomenute djece.
Marija zaključuje kako uspjeh ima svoju visoku cijenu. Teški rad i zalaganje, učenje do ranih jutarnjih sati, a što je i sama prošla, odvojenost od obitelji, ljudi koji te vole najviše na svijetu i od Domovine, kako žive Slavenova i Franina obitelj su faktori na koje treba računati svatko tko želi na sličan način djelovati.
Svaka čast toj djeci i njihovim roditeljima. Poanta ove priče je rad i samo rad, uz odgoj kakav pružaju imotske, uglavnom tradicionalne i kršćanske bitelji. Mnogi neće razumjeti koji je stvarni doseg i značaj odgoja u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji, jer takav odgoj nije trendovski, pošto ti trendovi idu baš u suprotnom smjeru, često protuprirodnom i nelogičnim.
Upravo tako 👍.
Hvala ti dragi Ivica
LP
Slaven