Splitsko-dalmatinska županija prihvatila je prijedlog Tonija Garca i Ivice Kukavice te u Proračun za 2025.godinu uvrstila financijska sredstva za izgradnju spomenika za devet poginulih hrvatskih branitelja iz Vinjana.
Tako će se podignuti spomenik herojima Mati Jurošu, Branku Kutleši, Anđelku Kutleši, Mladenu Aračiću, Đondinu Krniću, Ljubi Leki, Velimiru Đereku Sokolu, Stipi Krniću i Nevenku Petricu.
Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Imotske krajine pokrenula je inicijativu zajedno sa župom Sv. Roka u Vinjanima za izgradnjom spomenika poginulim hrvatskim braniteljima te je s tom inicijativom upoznala i zatražila pomoć od Tonija Garca i Ivice Kukavice. Radi se o gradnji spomenika za devet poginulih branitelja koji su svi iz iste župe sv.Roka Vinjani, a koji su svoje živote položili u obrani Domovine u borbama na Južnom bojištu, Vukovaru, Osijeku, Gospiću i Livnu.
Na sjednici Županijske skupštine Garac je također tražio izradu projektne dokumentacije za obnovu sportske dvorane srednje škole u Imotskom. Dobio je odgovor kako će Županija financirati obnovu dvorane u sklopu kapitalnog projekta Europske sveučilišne igre kojima je Split i Županija domaćin tako da je izrada projektne dokumentacije uključena u taj projekt. Nakon ovakvog odgovora povukao je svoj amandan.
Slava i čast poginuloj braći!
Ne mogu se oteti dojmu da je puno lakše napravit spomenik, igralište, rasvjetu, šetnicu, nego jedan manji pogon, otvoriti 10 radnih mjesta .. što bi bila nasušna potreba. Do spomenika ionako se ne drži, za godinu, dvije past će u zaborav, baš kao što se ta žrtva već obesčastila, branitelje ponizila do mjere da su jedva poštovani u krugu svoje obitelji. Gradite život i uvjete za život, to će biti najbolji spomenici poginulim vitezovima i braći!
Poštovani. Lijepo vas molim da ne blatite obitelji poginulih. U mojoj obitelji itekako poštujemo naše žrtve i obilježavamo godišnjicu rođena našeg heroja kao i godišnjicu smrti. Isto tako, sigurna sam, i mnoge druge obitelji. I ovaj spomenik će biti mjesto koje će podsjećati na 9 heroja kada se i sve njihove obitelji pridruže njihovim neprežaljenima. I za 300 godina će netko stati pokraj njega i barem na 3 sekunde pomisliti na žrtvu koju su podnijeli i ta djeca i njihove obitelji. To nam je potrebno više od kruha dragi gospodine.
Gospođo Ana, imat ćete spomenik i uspomene, a ja to nisam osporio, moja prva rečenica glasi: Slava i čast poginuloj braći!
Pozdrav!
“Ne mogu se oteti dojmu da je puno lakše napravit spomenik, igralište, rasvjetu, šetnicu, nego jedan manji pogon, otvoriti 10 radnih mjesta .. što bi bila nasušna potreba.”
Bravo, ovo je pogodak u sridu.
Spomenici se ne grade zbog žrtava nego zbog onih koji na račun tih žrtava sebi skupljaju političke ili neke druge poene. Hrvatska doslovno odumire zbog takvih politikanata i uvozi jeftinu stranu radnu snagu, dok naši mlade odlaze vani da se nikada ne vrate.
Dok god ima onih koji misle da su spomenici važniji od kruha i stalno se vraćaju u prošlost, do tada ćemo odumirati i na kraju izumrijeti, a ovdje će ostati Nepalci, Indijci i tko zna tko još…