U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo dvije vrlo zanimljive teme. U prvom dijelu donosimo priču o lozi obitelji Colombani od koje nažalost nitko od potomaka stare i ove značajne obitelji ne živi u Imotskom. Drugi dio emisije rezerviran je za priču o kultnoj Gradskoj kavani koja je od kraja 19. stoljeća bila je statusni simbol Imotskog. Emisiju poslušajte u priloženoj poveznici:
IZVOR: Jagul Wine Cellar
Ispred Gradske kavane u Imotskom prije 119 godina, zime 1906. godine. Na sredini “tavulina” sjede Josip Bepo Petyo (1878.) i Kamilo Benković (1870.), a uz njega sa šalicom kave u ruci je vlasnik kavane Šimun Rako Jurkan. Šimun Rako je poginuo u I. svjetskom ratu pa je njegova supruga Manda (1885.) nastavila obiteljski posao i tako sačuvala staru imotsku kavanu. Gradske kavane smještena je u kamenoj kući na Pjaci koja je po Katastru iz 1725. godine pripadala Stipanu Crnici, prvom vojnom zapovijedniku Imotske krajine. Prvi vlasnik kavane bio je Talijan, a od 1903 godine vlasnik je Šimun Rako Jurkan. koji je te godine tiskao pozivnice za svečano otvaranje prve hrvatske kavane kojoj je u kutu bila hrvatska trobojnica. Kavanu su 1930. godine kupili Bartol Ciciliani, Slavo Sučić, Mirko Marče i pl.dr. Guilijus Bitto koji je doselio iz Gradačca i oženio Virginiju Marče, tetku vetrinara Mate Marče. Arhitekt Ljubo Ciciliani projektirao je 1932. godine uz kavanu i gornji kat u Narodnu knjižnicu po ugledu na sve austrougarske kavane diljem naših krajeva. Ulaz u čitaonicu bio je predviđen iznutra, na mjestu šanka. Nakon Mande Jurkanove 1953. godine kavanu preuzima Ante Ćosić, vrsni imotski ugostitelj, a od Ante njegov brat Boško i vodi je do smrti 1965. godine te supruga Anka nastavlja posao još dvije godine. Nakon smrti zadnjeg voditelja kavane Ante Đuke Krisa zatvorila su se masivna drvena vrata, a ostale uspomene. Unutar kavane među drvenim stolovima, stolicama i dugim šankom bio je postavljen stol za karambol koji je Ante Ćosić nabavio u Makarskoj, a na zidu nasuprot ulazu visilo je veliko kristalno ogledalo s reklamom boce domaćeg Vlahova proizvedenog u čuvenoj zadarskoj tvornici Maraska koje je dobio Bariša Ciciliani za svoje trgovačke poslove sa Maraskom. Bariša Ciciliani je od partizana strijeljan 1944. godine u Zagvozdu, a nakon konfiskacije njegove imovine općina je 1945. godine kavanu dala u najam sve do zahtjeva za povrat 1997. godine obiteljima bivših vlasnika odnosno njihovim potomcima kojih je 21. Gradska kavana od kraja 19. stoljeća bila je statusni simbol Imotskog, dnevni boravak njegovih stanovnika. U kavani su se održavali plesovi, modne revije, birale najbolje maske u Pokladama, u njoj su se zaručivali imotski parovi, tu se plakalo, tugovalo i smijalo. U imotsku kavanu svakodnevno su dolazili Imoćani: Slavo Rako, dr. Ante Jerković, dr. Ivan Ujević, prof. Bilić, prof. Mastilica, šjor Toni Tadić, Fulgencije Fuđo Vučemilović baš kao i njihovi slavni sugrađani: Tin Ujević, Dinko Štambak, Vlade Gotovac.…
Anamaria Marušić Tonković
Fotografija u obiteljskoj arhivi

Uz Svjetski dan šešira koji se obilježava 15. siječnja, obitelj Colombani u dvorištu obiteljske kuće u Imotskom oko 1910. godine. Colomban de Colombani (1690.) došao je iz Pirana kao venecijanski časnik u Imotski gdje se obitelj trajno naselila,. Oženio se za Agnes Jugali te su imali sinove Josipa i Jakova Fortunata. Josip Colombani (1715.-1742.) postavljen je odlukom mletačkog Senata od 06.04.1736. godine za Sergente maggiore-a u imotskoj tvrđavi, a 1741. godine unaprijeđen je za kapetana. Umire 1742. godine te ga u kapetanstvu zamjenjuje brat Jakov Fortunat (1725.) koji 1746. godine u 21 godini postaje zapovijednik imotske tvrđave. Jakov se oženio za Antoniju Crnica (1727) kći kolonela Imotske krajine Stipana Crnice. Imali su sinove Franu (1751.), Antu (1754.) i Ivana (1759.) te jednu kćer. Jakovljev sin Frane (1751.) imao je sinove Jakova Giacoma (1787.) i Ivana (1793.) te kćer Maru (1782.) udanu za Marka Vučemilovića (1776.). Jakov je studirao pravo u Padovi. Po završetku studija radio je kao odvjetnik u Imotskom, a zatim kao sudski savjetnik u Dubrovniku. Šturi podaci kazuju da je bio vrstan poznavalac umjetnosti, književnosti i ljekovitog bilja. U rukopisu na talijanskom jeziku ostavio je djelo Flora dalmatica. ( J. Vrdoljak (Verdoliak Imoćanin): Jakov Colombani. Glasnik dalmatinski, 1(1849) 42, str. 4. Jakov se oženio za Maddalenu Tartaglia s kojom je imao sina Franu (1822.) te kćeri Rosu (1817.) udanu za Ivana Wanmullera (1819.) i Mariannu (1824.) udanu za Josipa Deškovića Jedina kći Rose Colombani i Ivana Wanmullera, Maria Mande Frana Wanmuller (1855.) koja se udala za Mihovila Tartagliu, majka je Ive pl. Tartaglia (1880.-1949.), jednog od najvažnijih splitskih gradonačelnika, prvog bana Primorske banovine te velikog mecene i kolekcionara. Jakovljev brat Ivan Colombani dva puta se ženio, prva supruga mu je 15 godina starija contessa Francesca Dujmovich (1778.) s kojom je imao kćer Anticu i sina Ivana. Druga Ivanova supruga je Anna Maria Jurich (1800.) s kojom je imao kćeri Elisabetu i Mariu te sinove Franu, Jakova Giacoma i Domenica. Ivanov sin Jakov Giacomo Colombani (1834.) koji je jedini od braće ostao u Imotskom oženio se za Mirošević Ivanicu (1848.), a u njihovoj brojnoj obitelji rođeni su sinovi Toni (1884.-1945.), Marko Marketo (1887.), Ivan, Frane i Nikola te pet kćeri Kata, Karmela, Lela, Maria i Nina, čuvene „Kolombanuše“. Frane je bio diplomat na crnogorskom dvoru, odselio je iz Imotskog u Kotor. Dva brata Colombani, Toni i Marketo oženili su dvije sestre Marče, kćeri veleposjednika i trgovca Mirka Marče i Marije Benković. Načelnik Imotskog Toni Colombani sa Đemom Marče imao je sina Maria (1920.) koji je umro u dobi od samo četiri godine i kći Anu (1921.) udanu za Stipu Sučića. Marketo Colombani je sa Ljubom Marče (1897.) imao sina Jakova (1922.) oženjenog za Anđu Bekavac i kći Ivanu (1925.) koja uskoro umire. Ivan je sa Antonjetom imao sinove Jakova Đina (1915.) oženjenog za Dragu Vicić, Itala (1920.) i Franu oženjenog za Mandu Kadijević te kćeri Jolandu udanu za Anića i Eldu udanu za Proložanina Mirka Marčelju. Jakov Đino ima sinove Ivana Đanka (1946.) i Josipa Joška (1954.), Ivan koji živi u Kutjevu ozenio se za Veru Bercot te ima sinove Ivana (1982,) i Željka (1986.), a Joško ozenjen za Veru Vuletic ma kći Katarinu (1983.). Od pet kćeri Giacoma Colombani udala se samo najmlađa Nina koja je sa Paolom Benzia imala sina Federica i kčer Luciju Luči. U Imotskom su do danas sačuvane brojne priče vezane za obitelj Colombani pa tako i za sestre Kolombanuše neke i na granici legende. Danas nitko od potomaka stare i značajne obitelji Colombani koji su gotovo 2 stoljeća obnašali važne društvene i političke dužnosti ne živi u Imotskome, gradu čiju su povijest stvarali.
Anamaria Marušić Tonković
Fotografija u privatnom arhivu
