U današnjoj emisiji Kultura bez granica donosimo tri zanimljive priče:
-O životu dr. Rudolfa Legradića i to povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust
-O blagdanu Kalandore
-Secesijska kredenca, dio inventara tinela kuće Radovinović Jagul u Imotskom
Međunarodni dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti obilježava se 27. siječnja svake godine. Na fotografiji simljenoj u avliji kuće Radovinović Jagul u Imotskom 1931. godine s desna stoje dr Rudolf Rudi Legradić (1901.-1989.), NN, Marija Franceschi Radovinović, Estera rođena Trahtman, supruga dr Rudolfa i dr Pave Radovinović. Ispred djeca dr Pave, Jago i Anka. Dr Rudolf Legradić (1901.-1989.) čiji je otac promijenio prezime iz Lowy u Legradić rođen je 1901. godine u židovskoj obitelji u Sarajevu. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beču 1926. godine potom 1930. godine dolazi u Imotski gdje je bio sudac na Kotarskom sudu, a sa obitelji živio je u kući dr Pave Radovinovića. Nakon Imotskog obnaša dužnost suca u Splitu i Dubrovniku. Zamjenik je saveznog državnog tužitelja od 1945. do 1955. godine, a poslije je profesor na Pravnome fakultetu u Skopju, Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na kojem je bio i dekan te Pravnim fakultetima u Beogradu i Osijeku. Objavljivao je djela s područja građanskoga prava, pravne teorije, sociologije prava i povijesti ekonomske teorije. Dr Rudolf Legradić u vihoru II. svjetskog rata pobjegao je sa suprugom Esterom i kćerima Franciskom Njusikom (1934. -2000.) i Branislavom (1938.) nakon dolaska Nijemaca iz Splita u Imotski. Naime Nijemci su u Split ušli 27. rujna 1943. godine, a istog dana kada su došli grad su oblijepili oglasima kojima vojna komanda poziva sve Židove da se odmah prijave u zgradu bivšeg hotela Ambasador. Onom tko se ne prijavi prijetilo se kaznom vješanjem, a ista je kazna čekala građane koji su bili uhvaćeni da skrivaju ili bilo kako drugačije pomažu. Dr Legradić se u Imotskom skrivao od 1943. do 1944. godine, a dr Pave Radovinović ga je primio u svoju kuću sa obitelji iako je na taj način i sebe i svoju obitelj izložio smrtnoj pogibelji u slučaju da se otkrilo da skriva Židove.
Tijekom 1944. godine u Imotskom, u kući dr Pave Radovinovića neko vrijeme je boravila i svjetski poznata židovska slikarica Ilana Shafir rođena kao Jelena Stark (1924.-2014.), prijateljica dr Pavine kćeri Anke. Poznato je da su Židove u ratu skrivali i pomagali im još neki Imoćani poput Delke i Živka Rako, Ljeposave Dunda Rako, Frane Pancirova…..
Anamaria Marušić Tonković
Fotografija u obiteljskoj arhivi

Jubilarna dvadeseta Noć muzeja, najznačajnija manifestacija hrvatskih muzeja održava se večeras 31. siječnja 2025. godine.
Na fotografiji secesijska kredenca, dio inventara tinela kuće Radovinović Jagul u Imotskom. Tinel je dopremljen 1923. godine u kuću mladoženje kao dio dote prilikom udaje Mariije Franceschi za dr Pavu Radovinovića.
Varuški tineli
Radost mu niz ulice jurca,
a duša grada, ko noti libreta,
varuški tinel-štovan ko hostija sveta.
Tinel Imotskoga, živi muzej življenoga.
Masivna dvokrilna vrata brušenih stakala,
ružine, hrastove vitrine, čuvari
bakina i materinog kristala.
Stol za najmanje osam, stolice stil baroka,
sjedište i kušin od baršuna čista,
svaka koltrina čipkana, a nijedna ista.
Na stolu gvantijera, frutijera i šečer u kocki,
moči se u lavandu, dodaje u piće,
na kauču knjiga, na komodi par je svića.
Miriše naranča nabodena vijencima klinčića.
na zidovima crta ispod plafona,
od nje do poda ornametika ko od šifona.
Luster mesingani pun murano kuglica,
bilo je i onih srebrenih podnica,
a u njima gorjela je voštanica.
Neki na petrolej, plin i s bar malo kristala,
svakom kutku upečatljiv miris metalna kutija je dala.
…………………………………………………………………………
Mercedes Ceda Marinković (2015) Nostalgija čuvar baštinjenog mi

Kandalora zima fora, kaže Blaž da je laž, javi se glistina da je to istina….
Prikazanje Gospodinovo koje se još naziva i Svijećnica slavi se 2. veljače. Blagdan je u Dalmaciji poznat pod imenom Kandelora (prema talijanskom izrazu Candelora koji je nastao od latinskog Festum candelarum – Blagdan svijeća). Narod taj blagdan naziva: Kalandora (u Imotskom), Gospa Kandalora (u poljičkome kraju), Kandalora (u priobalju, Dalmatinskoj zagori), Kalandora (u Hercegovini i Rami), Svićnica, Kandela (u Sinju), Svijetlo Marinje (u Srijemu i Slavoniji), Sveta Marina (u Usori i okolici Busovače), Kandelora u Splitu i na otocima, a tim se svijećama blagoslivlje grlo, grlića sljedeći dan na blagdan sv. Blaža, Vlaha. Od svijeća koje se blagoslove na Svijećnicu očekuje se zaštita i pomoć u mnogim nevoljama i potrebama. Svijeća prati kršćane od rođenja pa do smrti, višestruka je uporaba i simbolika svijeće. Na krštenju se svijeća daje kršteniku, prvopričesnik nosi svijeću, zaručnike svijeća prati kod vjenčanja, uz upaljenu svijeću bolesnik napušta ovaj svijet.
Navode se neke pučke izreke za Svijećnicu iz knjige Pučke izreke o vremenu (2017) Ante Ćelana Gaganića:
-Kandelora – snig do mora, sveti Blaž – da je laž, sveti
Šime (18. II.) – da je usrid zime.
– Svijećnice dan, zima van.
– Kalandora – zime pola.
– Kalandora – zima ora (još traje).
– Kalandora – zima ora, snig do mora, pola ića – pola
pića.
– Bog te čuva vedre Kalandore, a oblačna Jurjeva (23.
IV.).
– Kalandora vedra, dici se vide rebra (nerodna godina,
bit će glad).
– Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima.
– Što burnija Svijećnica – to ljepše proljeće.
– Ako je na Kalandoru lipo vrime, past će devet
snigova, a ako bude oblačno, ni broja in se ne zna.
– Ako je na Kalandoru i sv. Blaža (3. II.) lipo vrime, bit
će još dvanest snigova.
– Bolje je vuka u štali imati, nego se na suncu o
Svijećnici grijati.
– Ako je Svićnica zelena, Cvitnica će biti snižna.
– Cvate li na Kalandoru, bit će o Cvitnoj nedilji mraza.
