34 godine od pogibije Mate Vučka Čigre: "Ja umirem, živila Hrvatska!" riječi su koje Imotska krajina ne zaboravlja

Na današnji dan, 22. listopada 1992. godine, u operaciji Vlaštica u oslobađanju dubrovačkog zaleđa poginuo je Mate Vučak Čigra, hrvatski branitelj i dragovoljac, pripadnik legendarne Treće imotske bojne 4. gardijske brigade. Imao je samo 23 godine.

Mate Vučak rođen je 19. siječnja 1969. godine u Cisti Velikoj. Među suborcima je zbog svoje brzine i odlučnosti dobio nadimak Čigra, a oni koji su s njim dijelili ratni put opisuju ga kao samozatajnog, odlučnog i neustrašivog ratnika.

Od Kamen mosta do južnog bojišta

Njegov ratni put počinje 1991. godine, kada se s drugim Imoćanima pripremao za obranu Hrvatske na Kamen mostu kod Imotskog. Od tamo je nastala postrojba iz koje će se razviti glasovita Treća imotska bojna, kasnije dio 4. gardijske brigade.

Čigra je sa svojim suborcima prošao brojna bojišta. Sudjelovao je u borbama na području Kruševa i zadarskog zaleđa, a potom i na južnom bojištu – od Čavoglava, preko Metkovića, Hutova, Topola, Glumine, Gornjeg i Donjeg Drijena pa sve do dubrovačkog zaleđa.

Prema svjedočenjima suboraca, posebno se istaknuo u borbama na području Treskavca, gdje je bestrzajnim topom pogodio neprijateljski bunker i ostvario još niz uspješnih pogodaka. Nakon toga postao je i zamjenik zapovjednika satnije.

Vlaštica – posljednja bitka

U listopadu 1992. godine hrvatske snage krenule su u operaciju Vlaštica, jednu od ključnih operacija oslobađanja dubrovačkog zaleđa.

Treća imotska bojna dobila je zadaću napada na glavnom pravcu prema Mrkasin brdu, Visokoj glavi i drugim važnim položajima. U borbama koje su trajale danima poginulo je osam pripadnika postrojbe, među njima i Mate Vučak Čigra na Vlaštici.

Dana 22. listopada 1992., Čigra se sa skupinom suboraca kretao prema jednom od položaja na području Mrkasin brda. Prema svjedočenju njegovih suboraca, u jednom trenutku područje je zasuto snažnom topničkom vatrom.

Tada je Mate, kao i mnogo puta ranije, bio među prvima.

Njegove posljednje riječi ostale su duboko urezane u sjećanje njegovih suboraca:

„Ja umirem, živila Hrvatska!“

Te su riječi kasnije postale jedan od najprepoznatljivijih simbola njegova života i žrtve. Ministarstvo hrvatskih branitelja također ih navodi kao posljednje riječi hrvatskog branitelja.

Čovjek kojega suborci nisu zaboravili

O Mati Vučku Čigri godinama nakon njegove pogibije svjedočili su njegovi suborci. U novijem svjedočenju Mirko Čondić prisjetio se kobnog dana, dok je Dubravko Šumanović Dubo, prema pisanju Slobodne Dalmacije, bio uz Matu u njegovim posljednjim trenucima.

Stariji zapisi o Čigri čuvaju i niz sjećanja na njegov karakter. Suborci ga opisuju kao čovjeka koji nije čekao da netko drugi napravi prvi korak. Bio je među prvima, hrabar i odlučan, ali istodobno blizak ljudima oko sebe.

U jednom od zapisa o njegovu životu ostala je zabilježena i rečenica kojom je često bodrio suborce:

„Rode, ne daj se! Bez straha!“

Spomen-park u Cisti Velikoj

U znak trajnog sjećanja na svog sumještanina, u Cisti Velikoj je 20. srpnja 2024. godine otvoren Spomen-park Mate Vučak – Čigra.

Park je uređen u krugu osnovne škole, a u njegovu središtu nalazi se brončano poprsje Mate Vučka. Na kamenim pločama ispisana je njegova priča, a posebno mjesto zauzimaju njegove posljednje riječi.

U realizaciji spomen-parka sudjelovali su Kulturno-umjetnička i športska udruga Cista Velika, Udruga hrvatskih dragovoljaca 3. bojne 4. ZNG brigade Imotski Sokolovi i Udruga veterana 4. gardijske brigade, uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja. Grad Dubrovnik također je sudjelovao donacijom od 20 tisuća eura.

Na svečanosti otvorenja okupili su se obitelj, suborci, mještani Ciste Velike, brojni Imoćani i predstavnici braniteljskih udruga, a počast Mati odali su i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić, gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, ratni zapovjednici 4. gardijske brigade i Treće imotske bojne te brojni drugi uzvanici.

„Da se ne zaboravi“

Trideset i četiri godine nakon njegove pogibije, ime Mate Vučka Čigre i dalje živi u Cisti Velikoj, Imotskoj krajini i među njegovim ratnim prijateljima.

Njegov život trajao je kratko, ali je iza njega ostao trag koji vrijeme nije izbrisalo. Njegova priča danas se čuva kroz svjedočanstva suboraca, spomen-park u rodnoj Cisti Velikoj i sjećanje obitelji, prijatelja i cijele Imotske krajine.

Mate Vučak Čigra poginuo je mlad, ali je svojim životom i žrtvom ostavio ime koje se ne zaboravlja. Na 34. obljetnicu njegove pogibije ostaje tek ponoviti riječi kojima ga se i danas pamti:

Počivao u miru Božjem.
Neka mu je vječna hvala i slava.